Zonacija i smještaj akvakulture u prostor na temelju rizika
OPIS
Akvakultura je ključni sektor za plavu ekonomiju u Jadransko-jonskoj regiji, sa značajnim potencijalom daljnjeg razvoja. U Strategiji Europske unije za jadransko-jonsku regiju (EUSAIR) akvakultura se smatra jednom od najperspektivnijih aktivnosti svih obalnih zemalja regije. Unatoč velikom potencijalu, na području Jadranskog mora trenutno se intenzivno provodi niz drugih pomorskih i obalnih aktivnosti (npr. obalni i pomorski turizam, prijevoz robe i putnika, ribarstvo, vađenje plina off-shore, energetski i komunikacijski kabeli) koje je potrebno propisno razmotriti kroz koordinirano prostorno planiranje prilikom razvoja novog područja akvakulture kako ne bi došlo do konflikata i kako bi se pronašao odgovarajući prostor.
Prostorno planiranje morske akvakulture (marikulture), uključujući zonaciju i smještaj sadržaja u prostor, ima za cilj osiguravanje najpravednijeg korištenja morskog prostora za ovu djelatnost, koje će podržati proizvodnju, smanjiti mogućnost konflikta s drugim namjenama na najmanju moguću mjeru i održati integritet okoliša. Također zahtijeva dobro razumijevanje klimatskih rizika u promjenjivim klimatskim uvjetima. Promjene temperature mora i saliniteta, priljev slatke vode i soli bogatih hranjivim tvarima mogu imati pozitivne i negativne učinke na marikulturu (PAP/RAC, 2015). Primjerice, mogu potaknuti razvoj termofilnih vrsta, ali i pojavu novih vrsta iz toplijih mora koje mogu postati invazivne. U tom smislu, nedavno je došlo do smanjenja proizvodnje dagnji na lokalnoj razini u Jadranu uslijed izrazito visokih ljetnih temperatura koje su dovele do slabije kvalitete uzgojenih dagnji, kao i zbog jakih oluja i valova koji su uzrokovali strukturne štete na uzgajalištima. Ostali rizici povezani s klimatskim promjenama uključuju spore i postupne utjecaje odgovorne za promjenu fizikalnih i kemijskih svojstava morske vode (npr. porast prosječnih temperatura, promjene saliniteta, zakiseljavanje) i povezane neizravne utjecaje poput širenja bolesti, štetnog cvjetanja algi, hipoksije i zagađenja uslijed intenzivnih oborina.
FAO potiče zonaciju i smještaj marikulture u prostor kroz ekosustavni pristup, koji također uzima u obzir učinke klimatskih varijabilnosti i promjena (FAO, 2018., FAO, 2017.). Odgovarajući odabir lokacije uz podršku fleksibilnog regulatornog okvira također se predlaže kao strategija prilagodbe u primjerima iz prakse projekta ClimeFish financiranom iz programa Obzor 2020. (Horizon 2020). Cilj projekta jest osigurati da do povećanja proizvodnje morskih plodova dođe na područjima i za vrste kod kojih postoji potencijal za održivi rast, s obzirom na očekivane klimatske promjene.
Zonacija i smještaj akvakulture u prostor na temelju rizika može pomoći u izbjegavanju područja koja su posebno ranjiva na klimatske rizike, kao i odabiru najprikladnijih područja za uzgajanje pojedine vrste, uzimajući u obzir trenutno stanje i srednjoročne izazove klimatskih promjena. Cjelokupni proces omogućuje maksimalno smanjivanje mogućih ekonomskih gubitaka koji bi mogli proizaći iz odabira koji ne uzimaju u obzir sve rizike i strahove.
Kako bi se definiralo zone za akvakulturu (AZA, zonacija) i specifična mjesta pogodna za nove poljoprivredne djelatnosti (smještaj sadržaja u prostor), potrebno je provesti cjelovitu analizu glavnih prijetnji uspješnoj proizvodnji. Klimatski rizici navode se uz ostale neklimatske rizike, primjerice, okolišne (zagađenje), zdravstvene (biosigurnost) i društvene konflikte. Preporučuje se pregled lokalnih klimatskih uvjeta (povijesni podaci), rizika koji predstavljaju klimatske varijabilnosti (npr. oluje) i dugoročnih trendova (npr. porast temperature i promjena saliniteta). Nedostatak duljeg povijesnog pregleda klimatskih varijabli i neizvjesnost u regionalnim i subregionalnim projekcijama klimatskih promjena može smanjiti mogućnost pravilnog uključivanja klimatskih promjena i procjene varijabilnosti u zonaciju i smještaj akvakulture u prostor na temelju rizika.
Postoji niz alata i modela za prostorno planiranje (FAO, 2017.) koji mogu podržati zonaciju morske akvakulture. Istraživačkim projektima financiranima iz programa EU H2020 Aquaspace i TAPAS isporučeno je nekoliko paketa instrumenata kojima se pomaže i podržava stvaranje šireg visokokvalitetnog prostora za akvakulturu. Projekt Aquaspace posebno je obuhvatio studiju slučaja sa sjevera Jadrana koja pruža dokaze o znanstveno utemeljenom procesu odabira lokacije za uzgoj školjaka.
Identifikacija relevantnih dionika za konzultacije tijekom svih koraka prostornog planiranja akvakulture glavni je zadatak radi utvrđivanja problema i potencijalnih konflikata s drugim namjenama i okolišem. Koristi mogu donijeti inicijative poput platforme ITAQUA, zajedničkog radnog okruženja za različite dionike s ciljem povećanja i poboljšanja konkurentnosti talijanske akvakulture. Sudjelovanje svih relevantnih dionika potiče i Europska komisija, koja je također prepoznala koordinirano prostorno planiranje kao jedno od prioritetnih područja za održivi razvoj akvakulture.
TROŠKOVI I KORISTI
Zonacija i smještaj akvakulture u prostor na temelju rizika usmjereni su na izbjegavanje ekonomskih gubitaka zbog odabira lokacija neprimjerenih za nepovoljne klimatske uvjete i ranjivih na klimatske promjene. Pravilnim uključivanjem rizika povezanih s klimatskim promjenama u analizu, područja akvakulture mogla bi se očuvati usprkos kratkoročnim i dugoročnim prijetnjama povezanima s klimatskim promjenama (npr. gubitak proizvodnje ili infrastrukture zbog ekstremnih događaja, bolesti, otrovnih algi i parazita, niža kvaliteta proizvodnje).
Troškovi uključuju uporabu alata i primjenu modela potrebnih u cjelokupnom procesu prostornog planiranja akvakulture. Troškovi se odnose kako na licencu za softver (ako se ne radi o softveru otvorenog koda), tako i na ljudske potencijale i vrijeme potrebno za stjecanje dostatnih tehničkih vještina i edukacije za uporabu alata. U sklopu projekta Aquaspace, troškovi povezani s alatima istaknuti su kao najčešći element slabosti u SWOT analizi koja se provodi radi cjelokupne procjene alata i metoda provedenih i testiranih u projektnim studijama slučaja.
VRIJEME PROVEDBE I VIJEK TRAJANJA
Prostorna analiza zahtijeva određeno vrijeme (obično 1-2 godine) ako su alati i podaci već dostupni. Cjelokupni postupak, koji uključuje savjetovanje s dionicima i donošenje konačne odluke, može potrajati dulje. To posebno vrijedi za područja kao što je Jadransko more, u kojima se već održavaju brojne druge aktivnosti, što može dovesti do nastajanja sukoba između društvenih i ekonomskih djelatnosti. Zonacija i odabir lokacije trebali bi biti proces prilagodbe koji bi mogao ponuditi odgovor na nove znanstvene spoznaje na polju klimatskih varijabilnosti i promjena.
IZVOR DODATNIH INFORMACIJA
FAO, (2018). Impacts of climate change on fisheries and aquaculture. Synthesis of current knowledge, adaptation and mitigation options. FAO, Fisheries and Aquaculture Technical paper. ISSN 2070-7010 627.
FAO, (2017). Aquaculture zoning, site selection and area management under the ecosystem approach to aquaculture.
Tapas Project