Zapornice za obranu od olujnih uspora/protupoplavne barijere

Opis

Zapornice za obranu od olujnih uspora/protupoplavne barijere fiksne su instalacije koje omogućuju prolazak vode u normalnim uvjetima i imaju zapornice ili pregrade koje se mogu zatvoriti u slučaju olujnih uspora ili visokih plima s ciljem sprečavanja poplave. Izgrađene su radi zaštite urbanih područja i infrastrukture u područjima u kojima bi olujni uspori i morske poplave mogli imati značajan utjecaj. Mogu zatvoriti more, ušće rijeke ili kanal. Barijere mogu biti glavni infrastrukturni sustavi koji podrazumijevaju značajne troškove izgradnje i često se povezuju s drugim mjerama zaštite od poplave, primjerice, nasipima, obalnim zidovima i dohranjivanjem plaža. Zbog troškova koje zahtijevaju i potencijalnih utjecaja, zapornice za obranu od olujnih uspora/ protupoplavne barijere relativno su rijetke. Poznati primjeri uključuju barijere na rijeci Temzi na istočnoj strani Londona, barijere Maeslantkering i Ijssel (Nizozemska), Sankt Peterburg (Rusija), itd. Na Jadranu, najpoznatiji primjer su protupoplavne barijere u Veneciji (sustav „Mose“) koje čine najveću konstrukciju ovog tipa, ali i mobilne barijere „Porte Vinciane“ na obalnom području Cesenatica. Na hrvatskoj obali takve mjere trenutno ne postoje, uglavnom zato što je obala zaštićena otocima, a oscilacije plime su relativno male. Međutim, određene vrste mobilnih barijera (zajedno s drugim sustavima za desalinizaciju vode) pripremaju se na području delte Neretve kako bi se smanjio prodor slane vode u plodno tlo toga područja, ali i zaslanjivanje slatke vode koja se najčešće koristi za navodnjavanje.

Ograničavajući čimbenici zapornica za obranu od olujnih uspora/protupoplavnih barijera su:

• Relativno sporo vrijeme zatvaranja protupoplavnih barijera u hitnim slučajevima. Stoga su potrebni učinkoviti sustavi prognoziranja koji će predvidjeti olujne uspore i plimne udare. To ovisi o sustavu: Porte Vinciane zatvaraju se relativno brzo.
• Rizik od tehničkog kvara zapornice/barijere (npr. barijera se ne zatvara pravilno);
• Pitanje vremenskog okvira, odnosno koliko dugo barijere mogu ostati održive uslijed neizvjesnih budućih klimatskih promjena i porasta razine mora;
• Prilično skupi projekti u kombinaciji s utjecajima na okoliš u fazi izgradnje projekta.
• Održavanje radi sprečavanja stvaranja nanosa tj. siltacije.

S druge strane, čimbenici uspjeha mogu biti:

• Postojeće zapornice i barijere pokazale su se učinkovitima u borbi protiv olujnih uspora.
• Vrlo stabilna vrsta infrastrukture.
• Zapornice/protupoplavne barijere mogu se rabiti za regulaciju prodora morske vode u slatkovodna područja i vodostaj, čime se pružaju i usluge ekosustava. U tom slučaju može doći do njihova potapanja (zatvara se samo donji dio hidrauličkog sustava, jer se slana voda giba u dubokom sloju).

Troškovi i koristi

Koristi od zapornica za obranu od olujnih uspora/protupoplavnih barijera ogledaju se u zaštiti od olujnih uspora koju pružaju naseljima i infrastrukturi, a istodobno omogućuju kontinuirani prolaz za potrebe brodarstva, ribarstva i vrsta koje žive u vodi (kada nisu u pogonu). S druge strane, njihovo projektiranje može zahtijevati značajna sredstava i u fazi izgradnje biti štetno za okolne ekosustave na projektnom području.

Vrijeme provedbe i vijek trajanja

Vrijeme provedbe i vijek trajanja zapornica za obranu od olujnih uspora/protupoplavnih barijera ovisi o budućim klimatskim uvjetima i području na kojemu će se projekt realizirati. Ove konstrukcije moguće je postaviti na način da se pregrade i nasipi podižu zajedno s porastom razine mora, ali takvu mogućnost trebalo bi razmotriti u početnim fazama projekta.

U prosjeku, vrijeme provedbe ove mogućnosti prilagodbe dulje je od 15 godina, dok se očekivani vijek trajanja može značajno razlikovati i biti u rasponu od preko 25 do 100 godina.

Izvor dodatnih informacija

https://climate-adapt.eea.europa.eu/metadata/adaptation-options/storm-surge-gates-flood-barriers

PAP/RAC (2021) Priručnik za jačanje otpornosti obala Jadrana, INTERREG AdriAdapt projekt, Split.