Korištenje prilagođenih poljoprivrednih kultura
OPIS
Poljoprivreda mediteranske i jadranske regije suočava se s opasnostima koje donose klimatske promjene, posebno u smislu povećane učestalosti suša i vrućina. Razorne kiše, snažne oluje s tučom i razorni vjetrovi dodatni su čimbenici povezani s klimatskim promjenama koji predstavljaju ugrozu za ovo područje. Očekuje se da će predviđeni porast ekstremnih temperatura, suša i ekstremnih vremenskih prilika dodatno povećati rizik od gubitka u poljoprivredi. Te promjene iziskuju potrebu za razvojem kultura otpornijih i prilagođenijih ponajprije uvjetima nedostatka vode, ekstremnim temperaturama i nepovoljnim vremenskim prilikama. Korištenje prilagođenih poljoprivrednih kultura, uz uzgoj vrsta i sorti otpornijih na ove uvjete, može biti učinkovita strategija prilagodbe klimatskim promjenama.
Žitarice, mahunarke i pašnjaci na kišnim područjima te voćnjaci (uključujući maslinike) i vinogradi zasađeni u navodnjavanim područjima najrasprostranjenije su i najpoznatije poljoprivredne kulture u područjima s mediteranskom klimom. Dokazi upućuju na to da jednogodišnji usjevi poput žitarica i mahunarki već pate od nedostatka vode, posebno za vrijeme cvatnje i u fazi nalijevanja zrna, uz smanjenje broja zrna po klasu/mahuni i smanjenje mase zrna. Štoviše, prinos i kvaliteta žitarica i sjemenskih usjeva (poput mahunarki i uljarica) mogu se smanjiti uslijed visokih temperatura koje utječu na brojne fiziološke i metaboličke procese. U slučaju vinograda, buduće povećanje temperature može promijeniti vrijeme dozrijevanja grožđa i vrijeme berbe, a može utjecati i na prinos i kvalitetu grožđa i vina. Stoga, u skladu s Izvještajem Europske agencije za okoliš 4/2019, klimatske promjene mogu utjecati na uzgoj tipičnih lokalnih kultura (masline i vinove loza) u pojedinim klimatskim područjima mediteranske regije.
Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO) predlaže korištenje prilagođenih kultura i sorti kao jednu od klimatski pametnih praksi za smanjenje rizika, očuvanje tla i vode, i učinkovito upravljanje vodama. Korištenje prilagođenih kultura i sorti pomaže u smanjenju negativnih utjecaja klimatskih promjena na poljoprivredne sustave, kao i u osiguravanju stabilne poljoprivredne proizvodnje.
Prilagodba se može postići uvođenjem novih sorti usjeva ili vraćanjem tradicijskih sorti uz pozitivne učinke na biološku raznolikost i usluge ekosustava. Uporaba prilagođenih usjeva može pomoći u diverzifikaciji usjeva, koja je ključni element pristupa očuvanja poljoprivrede. Također, sposobnost agroekosustava da odgovori na biotske i abiotske stresove jača i time smanjuje rizik od potpunog propadanja usjeva.
Odabir različitih i novih sorti može se postići primjenom tradicionalne genetike koja je, povijesno gledano, znanost koja se stoljećima koristi u poljoprivredi radi poboljšanja kvalitete i količine proizvodnje namijenjene ljudskoj prehrani, uglavnom na temelju empirijskog odabira sorti. Razvoj tehnologija i novih metodologija odabira koji omogućavaju odabir vrsta tolerantnijih na stres uzrokovan klimatskim promjenama može pomoći u prepoznavanju ključnih značajki koje ograničavaju prinos usjeva i ključnih elemenata osjetljivosti, poboljšavajući time prediktivnu sposobnost tolerancije na klimatske promjene. Prema izvještaju FAO-a, napori oplemenjivanja bilja obično uključuju višelokacijska ispitivanja i cilj im je razviti sorte otporne na klimatske stresore (prilagodba) koje će učinkovitije koristiti resurse kako bi se smanjio njihov utjecaj na okoliš (ublažavanje). Visoko-propusne platforme za genotipizaciju i fenotipizaciju rabe se s ciljem povećanja učinkovitosti procesa za razvoj sorti usjeva, uključujući i fazu koja prethodi oplemenjivanju sorti.
Ovu mogućnost prilagodbe, kao i ostale klimatski pametne mjere za poljoprivrednu proizvodnju, lakše je provesti ako su usmjerene na tržište i u potpunosti tržišno integrirane. Štoviše, ova mogućnost zahtijeva cjelovit multidisciplinarni pristup (uključujući stručnjake iz područja agronomije, fiziologije, molekularne biologije, sociologije, ekonomije) i suradnju između istraživača i poljoprivrednika, uz slanje jasnih poruka i alata donositeljima politika i dionicima.
Za područje Jadrana, u okviru programa Interreg Italija – Hrvatska, projekt GECO2 (2019.-2021.) istražuje mjere prilagodbe i ublažavanja u poljoprivrednom sektoru s ciljem uspostavljanja inovativnog međuregionalnog sustava u jadranskoj regiji za praćenje klimatskih promjena, iskušavanja ekološki prihvatljivih poljoprivrednih praksi i pokretanja novog dobrovoljnog tržišta ugljika.
TROŠKOVI I KORISTI
Trošak provedbe ove mjere uglavnom ovisi o cijeni sjemena prilagođenih kultura ili sorti, te o potrebnim troškovima ulaganja (ako takvi postoje) na poljoprivrednom gospodarstvu (npr. nabava novih strojeva). Štoviše, iako su troškovi uvođenja novih jednogodišnjih kultura prilično ograničeni, uvođenje novih vrsta ili sorti drveća moglo bi zahtijevati veće troškove, što posljedično povećava rizik za poljoprivrednike.
Glavne koristi od uvođenja novih vrsta i sorti odnose se na veće, odnosno stabilne prinose usjeva i prihode poljoprivrednika zbog veće prilagodljivosti usjeva okolišu u kojem se uzgajaju, te povećane otpornosti usjeva na klimatske rizike. Štoviše, uvođenje niza vrsta i sorti usjeva dovodi do diverzifikacije poljoprivredne proizvodnje, što može imati pozitivne učinke na bioraznolikost i pružanje usluga ekosustava, iako je potrebno određeno vrijeme da bi se ti učinci pokazali u praksi.
Također, moguće je dokazati sinergiju s ublažavanjem klimatskih promjena, jer uzgoj prilagođenih usjeva i sorti može poboljšati skladištenje ugljika u tlu ubrzavanjem atmosferske sekvestracije ugljika. Prijelaz s jednogodišnjih na višegodišnje kulture kao i korištenje kultura s dubokim korijenom (primjerice, kukuruz, pšenica, ječam) može ubrzati atmosfersku sekvestraciju i skladištenje ugljika. Sinergija s ostalim povezanim dobrim poljoprivrednim praksama (precizna poljoprivreda, uporaba pokrovnih kultura, minimalna obrada tla, itd.) i sustavima tržišta (davanje prednosti lokalnim proizvodima) može značajno povećati potencijal ove mogućnosti prilagodbe u ublažavanju klimatskih promjena.
VRIJEME PROVEDBE I VIJEK TRAJANJA
Za izmjenu uzgajanih sorti jednogodišnjih usjeva i realizaciju proizvodnje potrebna je jedna godina, dok je kod usjeva drveća potrebno nekoliko godina (desetljeća) da biljke dosegnu zrelost i postanu isplative.
Proces odabira novih vrsta, otpornijih na klimatske rizike, može potrajati dulje vrijeme, a ovisi o napretku istraživanja i razini tehnološke spremnosti. Prijenos takvih tehnologija na poljoprivredna gospodarstva može zahtijevati dodatno vrijeme i naići na mogući otpor poljoprivrednika prema promjeni. Sposobnost razvoja, i to ne samo tehnologije, već i snažnih struktura governancea i politike poticaja za poljoprivrednike, mreža i zajedničkih inovacijskih sustava može stvoriti povoljno okruženje za prilagodbu poljoprivrednika.
Životni vijek povezan je s gospodarskom primjerenošću uzgoja odabranih usjeva i sorti.
IZVOR DODATNIH INFORMACIJA
Climate Adapt Platform/ Platforma Climate Adapt
FAO Climate smart agriculture sourcebook/ Priručnik FAO-a o klimatski pametnoj poljoprivredi
EEA (2019.). Climate change adaptation in the agriculture sector in Europe/Prilagodba klimatskim promjenama u poljoprivrednom sektoru u Europi. EEA Report 4/2019/ Izvješće Europske agencije za okoliš 4/2019
Del Pozo et al. (2019). Climate Change Impacts and Adaptation Strategies of Agriculture in Mediterranean-Climate Regions. Sustainability 2019, 11(10), 2769/ Del Pozo i sur. (2019)