Organizirano povlačenje
Opis
Podizanje razine mora danas je naša stvarnost. S porastom razine mora niža obalna područja u opasnosti su od plavljenja, obalne oluje događaju se češće, a erozija obale i prodiranje morske vode postaju sve snažnije. Oluje i ciklone koje se javljaju u Sredozemnome moru već sada povremeno djeluju na našu obalu. S podizanjem razine mora, broj obalnih poplava za vrijeme olujnog nevremena izrazito će se povećati (Slika 1). Jedan od načina za spašavanje ljudskih života i smanjenje ekonomskih gubitaka u obalnim područjima jest provedba organiziranog povlačenja.
Organizirano povlačenje namjeran je proces koji dopušta plavljenje trenutno branjenog područja, čime se smanjuju obalne poplave i erozija (Zhu i sur., 2010). Tehnički gledano, uključuje premještanje obrane obale prema unutrašnjosti kako bi se omogućilo da međuplimna staništa ponovno prinesu obalna područja svrsi obrane od poplava (UNEP, 2016). Korist od stvaranja međuplimnih staništa leži u činjenici da su vrlo učinkovita u prigušivanju energije valova. Time se pomaže u smanjenju pronosa sedimenata, a time i erozije obala. Međuplimna staništa također tvore pokrove gustog korijenja koje povećavaju stabilnost međuplimnih sedimenata, pomažući u smanjenju stopa erozije. U većini slučajeva, organizirano povlačenje tehnički se provodi stvaranjem obalnih močvara. Dosad su staništa većinom korištena za organizirano povlačenje bile slane močvare, vrsta obalnih močvarnih staništa koja su pretežno oblikovana procesima morskih mijena. To se uglavnom odnosi na Sjeverozapadnu Europu i Sjevernu Ameriku, međutim, povlačenjem mogu nastati i druga močvarna staništa. Neophodne uvjete za poduzimanje organiziranog povlačenja čine prisutnost postojeće obrane i nizinskog zemljišta koje treba napustiti zbog poplava, volja za poboljšanjem sustava za obranu od poplava, odabir upravljanja usmjerenog na održivost i svijest o prednostima organiziranog povlačenja.
Osim toga, važno je napomenuti da, u strogom smislu riječi, možemo imati sve sastojke za uspješno organizirano povlačenje. Međutim, organizirano povlačenje nije nimalo lak zadatak. Osobni, društveni i politički razlozi imaju svoju ulogu u ovoj opciji prilagodbe. Organizirano povlačenje zahtijeva povratak kopna moru, što iziskuje i financijske i nefinancijske troškove. Lokalno stanovništvo može osjećati privrženost sa svojim teritorijem, stjecati ga i čuvati stoljećima, a to se ne smije zanemariti. Stoga je pri odabiru lokacije organiziranog povlačenja ključno javno prihvaćanje i razumijevanje lokalnih dionika. Sukobi oko zemljišta uglavnom nastaju u situacijama kada je zbog organiziranog povlačenja potrebno izmještanje spomenika kulture ili melioracija poljoprivrednog zemljišta (Fletcher i sur., 2013). Iz tog razloga, ključni su participativni pristup i dijalog s vlasnicima zemljišta i dionicima. Naknada za gubitak zemljišta i provedbe politika važne su za smanjenje potencijalnih sukoba (Roca i Villares, 2012).
Slična pouka proizlazi iz projekta učenja kroz djelovanje za upravljanje obalnim rizikom iz Fairbournea u Walesu. U ovom trenutku, Fairbourne ima organiziranu obranu od poplava na obalama sa strane estuarija i priobalja, međutim, podizanje razine mora znači da bi se veći dio sela u sljedećih 50 godina nalazio ispod uobičajene plimne razine. Ova je zajednica u smislu politike prepoznata kao prva u Velikoj Britaniji koja nema održivu budućnost, jer politike Plana upravljanja obalnim područjem za razdoblja od 2055. do 2105. mogu zahtijevati da dio, ako ne i cijelo selo, bude podvrgnuto povlačenju ili izmještanju na drugu lokaciju. Učenje kroz djelovanje u velikoj je mjeri bilo neformalno, a projektni tim cijelo je vrijeme surađivao s lokalnim dionicima. Sukladno zaključcima, osjećaj pripadnosti Masterplana ključno je za njegov uspjeh, jer plan mora pripadati zajednici. Lokalno stanovništvo, kao i općinsko vijeće, žestoko se protive povlačenju, a privrženost koju osjećaju prema Fairbourneu više je nego razumljiva, kako je i objasnio potpredsjednik vijeća: “Zatvorite tvornicu ili nešto slično. Mi nismo tvornica – selo je puno ljudi koji su potrošili svoju životnu ušteđevinu da dođu živjeti ovdje, u ovom prekrasnom mjestu”. Ipak, kad uzmemo u obzir dobrobit mladih, planirati njihovu budućnosti u Fairbourneu, kupiti ili graditi kuće u Fairbourneu ne bi bila najmudrija odluka. Moglo bi se reći da je za mlade u Fairbourneu ovakva odluka poštena i pravovremena. Organizirano povlačenje ne može se ostvariti bez uskog partnerstva s lokalnom zajednicom, potrebno je uključiti ili zastupati sve generacije te osigurati snažnu političku predanost. U pitanju su snažne emocije, ali to nije dovoljno, budući da je potrebno osigurati i popratna sredstva za prilagodbu.
Ipak, brojne su prednosti organiziranog povlačenja. Kao što je prethodno spomenuto, uspješno povlačenje pomaže u rješavanju obalnih poplava i erozije. Troškovi zaštite mogu se značajno smanjiti u usporedbi s projektiranom čvrstom zaštitnom infrastrukturom. Osim toga, organizirano povlačenje i nova međuplimna područja djeluju kao ponori ugljičnog dioksida i metana u sedimentnim naslagama, čime se ublažavaju utjecaji klimatskih promjena, poboljšavajući održivost i socijetalnu otpornost. Ova međuplimna područja stvaraju potencijal za nova staništa i bioraznolikost, promičući ekoturizam i rekreaciju. Posljednje, ali ne i najmanje važno, ova područja također mogu pomoći u održavanju kvalitete vode, kao i smanjenju opasnosti od salinizacije uzrokovane neodgovarajućim korištenjem zemljišta (Zhu i sur., 2010). Konačno, organizirano povlačenje nije nužno primjenjivo i korisno u svim okruženjima, stoga je važno pažljivo procijeniti određene lokacije prije konačne odluke o povlačenju.
Hoćemo li čekati novu oluju, Jadranka ili Adriano, koja će uzrokovati gubitak ljudskih života samo zato što zanemarujemo priobalne rizike? Ili ćemo se, kad je to moguće, povući s obale i usmjeriti prema unutrašnjosti?
Troškovi i koristi
Iskustva organiziranog povlačenja najbogatija su u zemljama s visokim prihodima, a tamo su glavni troškovi obično troškovi kupnje zemljišta koje će biti poplavljena ili napuštena. Dodatni čimbenici koji utječu na jedinične troškove organiziranog povlačenja su: naknada korisnicima zemljišta, troškovi rušenja human-made građevina na lokaciji, potrebna obrana za zaštitu zaobalja, ljudski resursi, uključujući stručnost i učestalost praćenja. Primjerice, prosječni trošak organiziranog povlačenja u Velikoj Britaniji iznosio je približno 97.000 američkih dolara po hektaru, sukladno cijenama iz 2009. godine. 2002. godine provedeno je uspješno povlačenje na farmi Abbotts Hall u Essexu, UK, na ukupnoj površini od 0,84 km2. Konačni trošak projekta iznosio je 7,7 milijuna dolara (Zhu i sur., 2010). Na Mediteranu, recentniji primjer projekta i najveće operacije organiziranog povlačenja u regiji predstavlja lido Sète-Marseillan u Okcitaniji u Francuskoj. Projekt je 2010. godine klasificiran kao veliki europski projekt, s ukupnim ulaganjem od 55 milijuna eura za pojas lida od 24 km2.
Iako je pokrenuto iz različitih razloga, u Sloveniji je provedeno organizirano povlačenje obalne ceste Koper – Izola. Sredstva za izgradnju brze ceste Koper-Izola osigurala je država, u okviru Nacionalnog programa za izgradnju autocesta. Privremeno uređenje ceste nakon njezina zatvaranja za promet stajalo je otprilike milijun eura. Sredstva su osigurale Općina Koper (otprilike 800.000 €) i Općina Izola. Točna procjena troškova dugoročnog uređenja nekadašnje ceste u ovoj fazi nije moguća, ali raspon troškova proteže se na iznos od nekoliko milijuna eura. Procjena investicije, koja je prikazana u završenoj studiji izvodljivosti, iznosi nešto manje od 5 milijuna € i uključuje izradu prostorne i projektne dokumentacije, uređenje komunalne infrastrukture (vodovod, kanalizacija, regulacija prometa, biciklistička staza, javna rasvjeta), ispunu terena, uređenje šetnice i kupališta te otvaranje podvodnog arheološkog parka in situ.
Neki su oblici povlačenja primijećeni i u zemljama s niskim prihodima. Prvi izgrađeni objekti turističke namjene u Varaderu na Kubi izgrađeni su krajem 19. stoljeća što bliže obali. Od 1987. do 2012. godine na obali Varadera provedeno je umjetno dohranjivanje postavljanjem pijeska iz kontinentalnog predjela; čime je omogućeno održavanje plaže bez čvrstih obalnih struktura, bez obzira na eroziju koju je izazvalo nekoliko uragana. Istovremeno, započelo je strateško organizirano povlačenje, rušenje konstrukcija i njihova gradnja u unutrašnjosti, najmanje 40 metara iza obnovljene dine (Slika 2). Kad je 2017. uragan Irma teško pogodio obalu u mjestu Varadero, sektori u kojima je provedeno organizirano povlačenje nisu doživjeli veću ekološku i ekonomsku štetu.
Konačno, organizirano povlačenje opcija je prilagodbe za izgrađene obale na kojima vrijednost nekretnina ekonomski ne opravdava izgradnju skupih zaštitnih struktura. Za očekivati je da će to biti ekonomski najisplativija opcija za linearni razvoj obale, kao i za pojedinačne objekte na prirodnim obalama. Organizirano povlačenje može osigurati uštede i bolje uvjete života generacijama koje dolaze. Smanjuje priobalne rizike izmještanjem ugroženih osoba, imovine i ljudskih aktivnosti izvan rizičnog obalnog područja.
Vrijeme provedbe i vijek trajanja
Kako bi se od organiziranog povlačenja dobile najveće koristi, provedbu je potrebno pažljivo isplanirati. Praćenje i modeliranje u fazi koja prethodi provedbi pomoći će u maksimiziranju prednosti organiziranog povlačenja. Također, učinkovit angažman dionika i lokalne zajednice bitan je za njegovu uspješnu provedbu. Konačno, značajne prepreke provedbi su dostupnost zemljišta, kao i pravne i financijske poteškoće. Na primjeru Abbotts Hall Farm u Velikoj Britaniji, faza koja je prethodila provedbi trajala je tri godine, a neki su dijelovi lokacije bili podvrgnuti reguliranoj izmjeni mijena sedam godina prije probijanja obalnog zida. Praćenje na lokaciji nastavljeno je kao aktivnost nakon provedbe, kako bi se otkrio mogući negativan utjecaj na okoliš. 2002. godine došlo je do organiziranog povlačenja, a do 2010. lokacija prerasta u bogato stanište ptica i riba (Zhu i sur., 2010). U slučaju lida Sète-Marseillan, provedba velikog projekta trajala je 12 godina, od 2003. do 2015., kako bi se plaža vratila u svoj prirodni ritam. Tamo bi provedbene mjere trebale trajati više od 30 godina.
Izvor dodatnih informacija
Guardian, članak iz 2019. godine: https://www.theguardian.com/environment/2019/may/18/this-is-a-wake-up-call-the-villagers-who-could-be-britains-first-climate-refugees
Letak Sète agglopôle méditerranée, Archipel de Thau.
Carbognin, L., Teatini, P., Tomasin, A. and Tosi, L., 2010. Global change and relative sea level rise at Venice: what impact in term of flooding. Climate Dynamics, 35(6), pp.1039-1047.