Ušteda i recikliranje vode

OPIS

Dulja sušna razdoblja u Europi i trend smanjenja prosječnih količina oborina, posebno ljeti i u južnoj Europi, uključujući Mediteran i jadransku i jonsku regiju (EEA, 2017 indicator assessment of precipitation / EEA, Procjena pokazatelja oborina za 2017. godinu) pojavljuju se od druge polovice 20. stoljeća, što dovodi do povremene nestašice vode. Osim toga, uslijed porasta temperature koji se predviđa za cijelu Europu, vjerojatno će nastati sve veća potražnja za resursima potrebnima za različite namjene, kao što su rashlađivanje, piće, navodnjavanje itd.

Mogućnost uštede i recikliranja vode uključuje različite alternativne ili dopunske mjere kojima je opći cilj ušteda vodnih resursa, uz poticanje osvještenije i učinkovitije uporabe vode, posebno u perspektivi važnih izazova koje predstavljaju klimatske promjene. Ova mogućnost uključuje inicijative za ograničavanje, redukciju i smanjenje potrošnje vode; ponovnu uporabu vode za namjene koje isključuju piće; ugradnju uređaja za uštedu vode; sanaciju zastarjele vodoopskrbne mreže; gospodarske poticaje i inicijative podizanja razine osviještenosti.

Cilj ograničavanja uporabe vode jest regulacija vodoopskrbe, tako da se voda rabi samo za osnovne namjene (isključujući, primjerice, zalijevanje travnjaka i punjenje bazena), dok redukcija vode obično uključuje privremenu obustavu opskrbe vodom ili smanjenje tlaka ispod razine potrebne za odgovarajuću opskrbu u normalnim uvjetima. Te mjere mogu biti trajnog ili privremenog karaktera, a posebno se primjenjuju u slučaju akutne nestašice vode uslijed sezonske dinamike ili iznimno sušnog razdoblja. Ove mjere općenito se smatraju učinkovitima u kratkoročnom smanjenju potražnje za vodom, dok dugoročno mogu biti manje učinkovite ako se ne nadopunjuju drugim mjerama.

Uporaba alternativnih izvora vode (npr. sakupljanje kišnice) i recikliranje otpadnih voda radi namjene koja ne uključuje piće može predstavljati mogućnosti za redovitu opskrbu vodom u područjima ograničenih resursa. Prikupljanje kišnice je nakupljanje i skladištenje kišnice za njezinu ponovnu uporabu na lokalnoj razini, dok recikliranje najčešće podrazumijeva ponovnu uporabu otpadnih voda iz kućanstava (pranje rublja, tuširanje, umivaonici i sudoperi). Reciklirana ili akumulirana voda može se ponovno rabiti u poljoprivredi, vrtlarstvu ili industriji. Iako je ponovna uporaba obuhvaćena europskim zakonodavstvom i politikama (npr. Direktiva o gradskim otpadnim vodama i Politika nestašice vode i suše), pitanjasigurnosti i nedostatak međunarodno priznatih standarda često se smatraju preprekom učinkovitijoj provedbi.

Uređaji za uštedu vode i mjerni sustavi potrošnje vode ključni su alati za ograničavanje uporabe vode. Dijelovi kućanstva u kojima se voda često rabi uključuju sanitarni čvor, tuševe, slavine, perilice rublja i perilice posuđa. Europska direktiva o ekološkom dizajnu (2009/125/EZ) može služiti kao pozitivan pokretač osmišljavanja ovih sustava s ciljem smanjenja potrošnje energije i vode.

Smanjenje gubitaka vode u vodnoj infrastrukturi glavna je zadaća uštede vode, posebno s obzirom na to da gubici u mreži pitke vode mogu predstavljati značajan postotak inicijalno proizvedene količine, a situacija se značajno razlikuje od jedne europske zemlje do druge. Mjere uključuju redovito održavanje mreže, identifikaciju i mjerenje gubitaka vode te popravak ili zamjenu zastarjele infrastrukture.

Konačno, gospodarski poticaji ili diferencirani tarifni sustavi vodoopskrbe mogu potaknuti na usvajanje sustava uštede vode, dok kampanje jačanja svijesti i informiranja mogu imati glavnu ulogu u sveobuhvatnoj promjeni ponašanja, posebno u slučaju potrošnje u kućanstvu.

TROŠKOVI I KORISTI

Opća je korist ove mogućnosti ukupna zaštita prirodnih vodnih resursa koja se ostvaruje smanjenjem njihove uporabe i maksimiziranjem potencijala ponovne uporabe. Oba pristupa imaju pozitivan učinak na racionalizaciju uporabe vodnih resursa, čime se omogućava prilagodba izazovima klimatskih promjena, kao što su nestašica vode i suša.

Prema studiji koju je naručila Europska komisija radi procjene potencijala Europske unije za uštedu vode (Dworak i sur., 2007.), smanjenje istjecanja u vodoopskrbnim mrežama, usvajanje praksi uporabe uređaja za uštedu vode i učinkovitijih kućanskih aparata mogu smanjiti potrošnju vode do 50%, uz smanjenje potrošnje vode do 150 L dnevno po osobi.

Ostale koristi inicijativa za uštedu i recikliranje vode uključuju uštedu energije i niže troškove zbog izbjegavanja uporabe skupih stanica za desalinizaciju koja troše puno energije na područjima u kojima se javlja nestašica vode i/ili u razdoblju nestašice vode.

Obveznim ograničenjima i redukcijom opskrbe vodom, koji u kratkom vremenu dovode do značajnih ušteda vode, može se izbjeći određivanje alternativnih mjera temeljenih na cijeni vode, što stvara jasnu gospodarsku korist za korisnike. Iako je ugradnja uređaja za uštedu vode u domaćinstva najčešće jednostavna i povoljna, potrebna su značajna ulaganja u nadzor, održavanje i rehabilitaciju mreže, a ti su postupci tehnički zahtjevni. U ovom slučaju, troškovi ovise o starosti mreže, tipologiji planiranih intervencija i odabranoj tehnologiji praćenja. Komunalni sustavi koji distribuiraju vodu iz skupih izvora (poput desalinizacije) imaju opravdanje za povećanu aktivnost kontrole istjecanja, za razliku od onih koji koriste jeftinije izvore. U slučaju recikliranja otpadnih voda ili uporabe kišnice, trošak reciklirane vode može premašiti trošak nereciklirane vode, ali visina troška uglavnom se kompenzira ostvarenim koristima. Poticaji ili subvencije za uporabu ovih sustava mogu potaknuti privatna ulaganja, čime se prevladava prepreka visine troškova.

VRIJEME PROVEDBE I VIJEK TRAJANJA

Ograničavanje i redukcija vode uglavnom su privremene mjere koje se mogu brzo uspostaviti i trajati nekoliko dana ili mjeseci (primjerice, tijekom sušnog razdoblja ljeti), bez obzira na razdoblje u kojem su određene, cilj je suzbijanje akutne krize nestašice vode. Obvezna ograničenja isporuke vode mogu u kratkom vremenu dovesti do značajne uštede vode.

Planiranje i uspostava sustava ponovne uporabe i recikliranja vode obično zahtijevaju više vremena, ali im je životni vijek dulji (traju do više od 25 godina).

Najsloženije mjere odnose se na održavanje i popravak distribucijske mreže kako bi se izbjeglo istjecanje. Aktivnosti praćenja dio su kontinuiranog procesa, dok popravci i zamjene starih cijevi prate životni vijek infrastrukture.

IZVOR DODATNIH INFORMACIJA

https://www.eea.europa.eu/signals/signals-2018-content-list/articles/water-use-in-europe-2014

https://www.eea.europa.eu/themes/water/european-waters/water-management/water-management-in-europe

https://unesdoc.unesco.org/ark:/48223/pf0000247153

Dworak, T., M. Berglund, C. Laaser, P. Strosser, J. Roussard, B. Grandmougin, M. Kossida, et al. 2007. “EU Water Saving Potential (Part 1 — Report).” Report ENV.D.2/ETU/2007/0001r. Berlin: Ecologic. https://www.ecologic.eu/sites/files/download/projekte/900-949/917/917_water_saving_1.pdf.