Zaštićena morska područja i druge učinkovite prostorne mjere očuvanja mora
OPIS
Prema definiciji Međunarodne unije za očuvanje prirode (IUCN), zaštićena morska područja (MPA) predstavljaju morska područja koja su izdvojena s ciljem dugoročnog očuvanja prirode i povezanih usluga ekosustava i kulturne vrijednosti. Strogi morski rezervati zabranjuju svaki pristup, s izuzetkom pristupa radi obavljanja znanstvene djelatnosti. U mnogim drugim slučajevima prisutnost čovjeka je dopuštena, uključujući regulirani turizam, rekreacijske aktivnosti i mali ribolov za osobne potrebe. Zaštićena morska područja mogu potaknuti razvoj održivih gospodarskih djelatnosti sa manjim utjecajem na ekosustav i većom koristi za lokalne zajednice. Uspostavljanje zaštićenih morskih područja, posebno ako su međusobno povezana u mreže i ako se njima pravilno upravlja, smatra se alatom koji služi kao podrška globalnim naporima u prilagodbi klimatskim promjenama i donosi značajne koristi u smislu ublažavanja klimatskih promjena.
2016. godine udruženje MedPan identificiralo je 1 215 zaštićenih morskih područja i drugih učinkovitih prostornih mjera očuvanja mora (OECM) u Sredozemnom moru. Iako na Jadranu postoji preko 300 takvih područja, njima se osigurava zaštita samo za otprilike 5% ukupne površine sliva. Ovaj široki pojam zaštićenih morskih područja podrazumijeva i ograničenje ribolova na pojedinim područjima koja se nazivaju područjima ograničenja obavljanja ribolova. Time nastaju dodatne koristi za očuvanje bioraznolikosti. Ostala sektorska ograničenja na pojedinim područjima (primjerice, u svrhe pomorskog prometa i sidrenja) mogu pružati slične koristi, pri čemu morski i obalni ekosustav ostaju zaštićeni od negativnih ljudskih utjecaja.
Zbog ograničenog ljudskog djelovanja, zaštićena morska područja i druge učinkovite prostorne mjere očuvanja mora predstavljaju ekosustave velike ekološke vrijednosti koji pružaju utočište ugroženim vrstama, čuvaju ugrožena staništa i potiču obnavljanje ribljih zaliha. Time nastaje povoljan ekološki status koji može ponuditi veću otpornost na klimatske promjene i smanjiti ranjivost ekosustava. Povećana složenost staništa, netaknuta hranidbena mreža i velika populacija s plodnim jedinkama ključni su elementi zaštićenih morskih područja koji pomažu u povećanju otpornosti i oporavka od pritisaka klimatskih promjena. Zaštićena morska područja podrazumijevaju područja smanjenog stresa koja osnažuju zdravlje organizama koji u njima žive, kao i njihovu sposobnost izbjegavanja utjecaja klimatskih promjena. U tom smislu, mreža zaštićenih morskih područja različitim vrstama osigurava koridore, pruža kontinuiranu zaštitu pokretnim vrstama i olakšava njihovo kretanje kao odgovor na negativan utjecaj klimatskih promjena.
Obalna zaštićena morska područja imaju posebnu ulogu u prilagodbi, pri čemu zaštićeni obalni ekosustavi mogu djelovati kao „prirodna infrastruktura“ koja ublažava štetu od tipičnih utjecaja klimatskih promjena u obalnim područjima, poput jakih oluja, poplava i erozije. U tom smislu, slane močvare i obalna močvarna područja mogu raspršiti energiju valova koji se kreću prema obali i osigurati skladišni kapacitet vode, time smanjujući utjecaj poplava. Održavanje i revitalizacija ovih ekosustava u zaštićenim morskim područjima, posebno pomoću rješenja temeljenih na prirodi, i zaštita tih područja od nekontrolirane obalne urbanizacije, jaružanja ili prekomjernog iskorištavanja može pomoći u smanjenju njihove ranjivosti na učinke klimatskih promjena u obalnim područjima.
Konačno, obalni „plavi ekosustavi“ (npr. močvare i livade morskih cvjetnica) predstavljaju važne mogućnosti prilagodbe klimatskim promjenama. Suprotstavljaju se eroziji, pružaju utočište za nekoliko vrsta, uključujući kalcificirajuće organizme, i suzbijaju zakiseljavanje morske vode.
Da bi se krenulo u smjeru prilagodbe, zaštićena morska područja i mreže zaštićenih morskih područja potrebno je razraditi na fleksibilan način, uzimajući u obzir znanstvene spoznaje u području klimatskih promjena koje se kontinuirano razvijaju. Potrebno je prilagodljivo upravljanje, koje je moguće ostvariti samo ako su upravitelji zaštićenih morskih područja svjesni rizika koje predstavljaju klimatske promjene i ako u svoje planove i ciljeve upravljanja izričito uključe procjenu ranjivosti i prilagodbe. Doprinos tim naporima ostvaruje se kroz projekt financiran iz sredstava EU-a MPA-Adapt koji je osnažio koncept učinkovitih zaštićenih morskih područja kao priliku za povećanje otpornosti na klimatske promjene. Kroz ovaj projekt pokrenuta je platforma o klimatskim promjenama za zaštićena morska područja na Mediteranu pod nazivom Climate Change Platform for Mediterranean MPAs. Platforma okuplja dostupne alate i materijale za prilagodbu klimatskim promjenama u mediteranskim zaštićenim morskim područjima i daje prikaz najboljih praksi i naučenih lekcija na primjeru pet zaštićenih mediteranskih područja, uključujući Nacionalni park Brijuni na Jadranu. Za ovo područje predlaže se popis strategija prilagodbe, uključujući učinkovito praćenje promjena u kombinaciji s pravodobnim i odgovarajućim reakcijama, provedbu edukacija, uklanjanje ili ponovno uređenje obalne infrastrukture i uključivanje problematike ugljičnog otiska u upravljanje Parkom.
Integralno upravljanje obalnim područjima (IUOP) i prostorno planiranje morskog područja (eng. Marine Spatial Planning – MSP) korisni su alati za kvalitetno planiranje zaštićenim morskim područjima i njihovo upravljanje kroz potpuno integralni pristup.
TROŠKOVI I KORISTI
Troškovi se uglavnom odnose na redovno upravljanje zaštićenim morskim područjima i drugim učinkovitim prostornih mjerama očuvanja mora i variraju ovisno o površini područja, aktivnostima praćenja i nadzora, te mjerama upravljanja odabranima radi ciljeva očuvanja. Posebne mjere prilagodbe temeljene na ekosustavima, odabrane s ciljem revitalizacije staništa koja se nalaze u lošem stanju, mogu iziskivati dodatne troškove.
Prema analizi mediteranskih zaštićenih morskih područja i drugih učinkovitih prostornih mjera očuvanja mora koju je proveo MedPan, financijska sredstva najčešće potječu od tijela javnih vlasti, ali i od donatora, privatnog sektora i unutarnjih izvora kao što su akontacije, porezi i novčane kazne. U nekim slučajevima nedostatak financijskih sredstava navodi se kao prepreka potpunom postizanju učinkovitosti upravljanja.
Osim koristi koje za očuvanje prirode imaju zaštićena morska područja i druge učinkovite prostorne mjere očuvanja mora i njihove prethodno opisane uloge u prilagodbi, ova područja pružaju značajne prilike za ublažavanje klimatskih promjena. Slane močvare i morske cvjetnice koje nalazimo u zaštićenim morskim područjima na Mediteranu odlikuju se visokom stopom sekvestracije ugljika i djeluju kao dugoročni spremnici ugljika. Zaštitom ovih ekosustava kroz ciljane napore usmjerene na očuvanje čuva se njihov kapacitet skladištenja ugljika, a sprečava oslobađanje uskladištenog ugljika, uslijed kojeg dolazi do novih emisija CO2.
Nadalje, određivanje zaštićenih morskih područja i drugih učinkovitih prostornih mjera očuvanja mora, uz specifične mjere prilagodbe u planovima upravljanja, nužno uključuje interes više dionika zbog višestrukih usluga ekosustava koje ta područja pružaju. Ovaj proces može dovesti do povećanog angažmana dionika, čime se stvara dragocjena prilika za jačanje osviještenosti o pitanjima klimatskih promjena.
Zaštićena morska područja i druge učinkovite prostorne mjere očuvanja mora također su prilika za edukaciju javnosti i lokalnih zajednica, kako o očuvanju prirode, tako i o klimatskim promjenama. Ciljani sadržaji za posjetitelje i obrazovni programi mogu pomoći u ostvarivanju tog cilja.
Zaštićena morska područja i druge učinkovite prostorne mjere očuvanja mora korisna su i za znanstvena istraživanja. Budući da je na tim područjima prisutno manje pritisaka zbog smanjenog ljudskog djelovanja, mogu djelovati kao „kontrolne lokacije“, čime se omogućuje bolje razumijevanje učinka klimatskih promjena na bioraznolikost. Ti će se pritisci u drugim sredinama vjerojatno preklapati i lako ih je zamijeniti s drugim uobičajenim ljudskim utjecajima (kao što su onečišćenje vode, prekomjerni ribolov, narušavanje staništa). Zaštićena morska područja i druge učinkovite prostorne mjere očuvanja mora mogu djelovati kao pilot lokacije za ispitivanje učinkovitosti mjera prilagodbe u netaknutim područjima. Pružaju priliku za poboljšanje dijaloga između znanstvenika i upravitelja zaštićenih morskih područja u procesu izrade planova upravljanja zaštićenim morskim područjima koji izričito uključuju klimatske promjene. Mreže zaštićenih morskih područja mogu funkcionirati i kao mreže za praćenje klime, čime se omogućuje razmjena podataka kroz partnerstvo sa znanstvenom zajednicom i koristan doprinos znanstvenim istraživanjima.
VRIJEME PROVEDBE I VIJEK TRAJANJA
Zaštićena morska područja i druge učinkovite prostorne mjere očuvanja mora određena su pravnim aktima. Iako se ne mogu smatrati trajnima zbog mogućih zakonskih promjena koje mogu dovesti do izmjena propisa ili promjene granica, ti pravni akti nude dugotrajnu zaštitu. Time se podrazumijeva da se dugoročni ciljevi smatraju ciljevima očuvanja.
Planovi upravljanja zaštićenim morskim područjima i drugim učinkovitim prostornim mjerama očuvanja mora obično imaju razdoblje trajanja od nekoliko godina i moraju se povremeno revidirati i ažurirati u skladu s pristupom prilagodljivosti i fleksibilnosti. Primjerice, u prirodnom rezervatu Bouches de Bonifacio (Francuska) plan upravljanja utvrđuje se na razdoblje od pet godina. Po isteku tog razdoblja, potrebna je procjena i provodi se novi plan. U Hrvatskoj se planovi upravljanja zaštićenim morskim područjima na Jadranu utvrđuju na razdoblje od deset godina (npr. Nacionalni park Brijuni 2016.-2025., Kornati 2014.-2023.; Telašćica 2012.-2022.). Provedba posebnih mjera u tim područjima odlikuje se različitim rokovima provedbe i prati sadržaj i trajanje planova upravljanja zaštićenim morskim područjem.
IZVOR DODATNIH INFORMACIJA
Climate Change Platform for Mediterranean MPAs
IUCN issues brief, Marine Protected Areas and Climate Change
Simard, F., Laffoley, D. and J.M. Baxter (eds.). (2016). Marine Protected Areas and Climate Change: Adaptation and Mitigation Synergies, Opportunities and Challenges. Full report. Gland, Switzerland: IUCN.