Smanjenje potrošnje zemljišta i otvaranje tla u urbanim područjima
Opis
Zemljišta prethodno namijenjena poljoprivredi ili prirodna područja urbanizacijom se prenamjenjuju i pretvaraju u umjetne, zatvorene, vodonepropusne površine. Zatvoreno tlo, kao posljedica sve veće urbanizacije, dovodi do gubitka osnovnih površina za infiltraciju kišnice. Klimatske promjene donose porast ekstremnih vremenskih događaja, uključujući i jake kiše. Kao rezultat toga, pojava bujica u gradovima postat će sve učestalija. Zabrtvljenost površina pridonosi učinku urbanog toplinskog otoka. Osim toga, koči mogućnost borbe protiv urbanih toplinskih otoka većim ozelenjivanjem naših gradova. Površine prekrivene vegetacijom mogu osigurati hranu, kao i regulirati lokalnu klimu (infiltracija vode, regulacija vodotoka i otjecanje oborinskih voda te poslužiti kao potpora vegetaciji, apsorpciji stakleničkih plinova i drugim koristima koje vegetacija pruža). Uslijed ovih procesa, smanjenje usluga ekosustava zbog prekrivanja nepropusnim slojem i potrošnje tla utječe i na područja koja okružuju lokaliteti prekriveni nepropusnim slojem. Smanjivanjem povezanosti između ekosustava njihovi kapaciteti za pružanje usluga ekosustava postaju ugroženi, primjerice, dodatno se smanjuju kapaciteti za ublažavanje učinaka urbanih toplinskih otoka. Iako se ukupna površina nepropusnog tla, s 2,74% u Italiji i 1,23% u Hrvatskoj, (EEA 2021), odnosno europski prosjek od 2,64% može činiti niskom (vrijednosti za 2015.: https://www.eea.europa.eu/data-and-maps/indicators/imperviousness-change-2/assessment, pristupljeno 15.02.2021.), nedavna istraživanja ukazuju na brojke prema kojima se u Italiji 2018. godine tri četvrtine teritorija nalazilo unutar 200 m od nepropusnog tla (Munafò 2019., 143), dok je stopa područja s visokom i vrlo visokom fragmentacijom uključivala 39% nacionalnog teritorija (Munafo, 2019., 147). S obzirom na činjenicu da je prosječna izgrađenost u obalnoj zoni daleko viša od nacionalnog prosjeka, i udio nepropusnog tla u obalnoj zoni je najviši.
Ograničavanje potrošnje tla i širenje gradova postalo je glavni razlog za zabrinutost na globalnoj razini. Ograničavanje potrošnje tla dio je i ciljeva održivog razvoja; i to kroz cilj ostvarivanja svijeta bez degradacije zemljišta do 2030. godine (SDG 15.3), smanjenje utjecaja širenja gradova na okoliš (SDG 11) i doprinos ublažavanju klimatskih promjena (SDG 13). Europska komisija usvojila je cilj postizanja nulte neto potrošnje zemljišta do 2050. godine i zahtijeva uspostavljanje odgovarajućih politika za postizanje tog cilja do 2020. godine (Vijeće Europske unije i Europski parlament, 2013.).
Provedba takvih politika na lokalnoj razini može biti težak zadatak s obzirom na kontinuiranu potražnju za novim zgradama i infrastrukturom iz perspektive lokalne politike, unatoč koristima za društvo u pogledu očuvanja krajolika i usluga ekosustava. Nulta neto potrošnja zemljišta može se postići na različite načine, prije svega povratkom na urbanu revitalizaciju i prenamjenu nedovoljno korištenih ili zapuštenih područja za novu izgradnju, zamjenu ili prenamjenu postojećih zgrada. Nadalje, otvaranje tla može nadoknaditi neravnotežu nastalu zbog nepropusnosti tla, i to transformacijom zapuštenih područja ili međuprostora u zelene površine, čime se pridonosi prenamjeni zemljišta i vraćanju površina koje stanovnicima gradova mogu pružiti usluge ekosustava.
Podrška viših razina governancea može pomoći u pokretanju akcija na lokalnoj razini. U Italiji, u nekoliko je zakona kojima se uređuje regionalno planiranje ugrađen cilj nulte neto potrošnje zemljišta do 2050. godine i uvedena su pravila i instrumenti za smanjenje nove potrošnje zemljišta. Među takvim instrumentima, regija Emilija Romanja, pri postavljanju cilja postizanja nulte potrošnje zemljišta do 2050. godine, ograničila je mogućnost novih širenja gradova na najviše 3% urbaniziranog dijela teritorija jedne općine. Zakon predviđa i mehanizme ujednačavanja na teritorijalnoj razini – primjerice, unutar udruženja lokalnih vlasti – postavljena su ograničenja za širenje urbanih područja te se nude poticaji za urbanu regeneraciju, revitalizaciju i zamjenu postojećih zgrada. Slično tome, regije Veneto i Friuli-Venezia Giulia uvele su cilj urbane obnove i rehabilitacije kao sredstva smanjenja daljnjeg širenja urbanih područja, uvodeći, u slučaju Veneta, ograničenje za novu urbanizaciju i širenje na lokalna područja u regiji (Munafò 2019, 28). U regiji Lombardija, u kojoj regionalni zakon poziva sve lokalne vlasti da preispitaju svoje planove i smanje planiranje nove urbanizacije, grad Rescaldina odobrio je novi urbanistički plan koji ne predviđa nova, a u potpunosti otkazuje ranije predviđena širenja urbanog područja (Munafò 2019, 195).
Unutar urbanih područja, stvaranje zelenih površina i koridora i otvaranje tla (vidi slučajeve projekata i prakse na stranici sos4life) mogu doprinijeti rješavanju otjecanja oborinskih voda u urbanim područjima ali i osiguranju ugodnije klime za vrućeg vremena.
Primjeri dobre prakse uklanjanja nepropusnih površina i otvaranje tla u urbaniziranim područjima nalaze se na mrežnoj stranici https://www.sos4life.it/.
Troškovi i koristi
Troškovi administrativnih mjera za smanjenje postojećih i ograničenja novih građevinskih područja ograničeni su na cijenu postupaka koji se odnose na proces planiranja.
Za uklanjanje vodonepropusnog pokrova iz urbanog prostora, grad Cervia je procijenio troškove samog uklanjanja materijala s tla na približno 16-20 €/m2, uključujući recikliranje materijala, te na kraju dodatnih 5 €/m3 što bi moglo biti potrebno za iskop postojećih temelja ceste. Realizacija vodopropusnog pokrova se obračunava s 45-60 €/m3 za stvaranje filtrirajuće podloge, te daljnjih 70-80 €/m2 za izradu novog vodopropusnog pokrova. Za ozeljavanje površine od 1600 m2, pored troškova nabave i postavljanja nove zemljane podloge (8 €/m2) pošto odbrtvljena tla obično nisu plodna, trebalo je uzeti u obzir sljedeće troškove: opskrba i polaganje grmlja (približno 8 biljaka po m2, po cijeni od 8 € po biljci, što rezultira 48-50 €/m2) i sadnja 60 stabala po cijeni od 300 €, što rezultira 10 €/m2 za sadnju drveća. Instalacija sustava navodnjavanja kap po kap iznosi dodatnih 10 €/m2.
Među pogodnostima treba uzeti u obzir izbjegnute troškove i gubitke povezane s poplavljivanjem urbanih površina i one koji proizlaze iz smanjenih stopa pregrijavanja na javnim gradskim površinama, što ovisi o posebnim lokalnim uvjetima.
Vrijeme provedbe i vijek trajanja
Vrijeme provedbe strateških mjera poput smanjenja površine za građevinske aktivnosti u lokalnim planovima povezano je s pripremom i provedbom takvih planova. U slučaju otvaranja prethodno zabrtvljenih površina, vrijeme za projektiranje i izvedbu nije dugo (nekoliko tjedana ili mjeseci), a vijek trajanja takvih otvorenih područja nije ograničen.
Izvor dodatnih informacija
Projekt Sos4Life Save Our Soil for Life (https://www.sos4life.it/en/)
Vijeće Europske unije i Europski parlament. 2013. Odluka br. 1386/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. o Općem programu djelovanja Unije za okoliš do 2020. „Živjeti dobro u granicama našeg planeta.“ 1386/2013/EU. Vol. L 354/171. http://data.europa.eu/eli/dec/2013/1386/oj.
Munafò, Michele. 2019. “Consumo di suolo, dinamiche territoriali e servizi ecosistemici.” Izvještaj SNPA 08/19. Roma: Istituto Superiore per la Protezione e la Ricerca Ambientale (ISPRA). https://www.snpambiente.it/wp-content/uploads/2019/09/Rapporto_consumo_di_suolo_20190917-1.pdf.
SOS4LIFE. 2020a. “Liberare Il Suolo 1. Linee Guida per Migliorare La Resiliene Ai Cambiamenti Climatici Negli Interventi Di Rigenerazione Urbana.” Bit.ly/LIBERARE-IL-SUOLO-1.
———. 2020b. “Liberare Il Suolo 2. 20 Casi Studio per La Resilinza Urbana: Progetti e Processi Di Adattamento Negli Interventi Di Rigenerazione.” Bit.ly/LIBERARE-IL-SUOLO-2.
Prezentacija smjernica SOS4Life https://www.youtube.com/watch?v=GcWkBsbyi9c&feature=youtu.be. (na talijanskom jeziku)
Suradnici i kontakti:
Luisa Ravanello, ARPAE (SOS4LIFE 2020a) <lravanello@arpae.it>