Sustavi ranog upozoravanja
OPIS
Sustavi ranog upozoravanja (SRU) najčešće su ključni elementi prilagodbe na klimatske promjene i smanjenja rizika od katastrofa, a cilj im je izbjeći ili umanjiti štetu uzrokovanu opasnostima za okoliš. Kako bi bili učinkoviti, sustavi ranog upozoravanja moraju aktivno uključiti stanovništvo i zajednice u riziku od niza opasnosti, omogućiti javne obrazovne kampanje i jačanje osviještenosti o rizicima, učinkovito širiti poruke i upozorenja i osigurati postojanje stalnog stanja pripravnosti i omogućavanje pravodobnog djelovanja. U Europi postoji bogato iskustvo sa sustavima ranog upozoravanja, posebno u pogledu rizika povezanih s poplavama i bujicama, olujama, šumskim požarima, toplinskim valovima i sušama. Neki sustavi ranog upozoravanja pružaju usluge i proizvode za više od jednog specifičnog rizika povezanog s klimom, dok se drugi usredotočuju na specifične rizike i/ili sektore povezane s klimom. Aktivnosti preciznog praćenja, izrade modela i prognoziranja klimatskih varijabli ključne su za pružanje pouzdanih podataka potrebnih za rad sustava upozoravanja.
Služba Copernicus za upravljanje hitnim situacijama (Copernicus EMS) koristi satelitske snimke i druge geoprostorne podatke koji pružaju informacije za hitan odgovor na različite vrste katastrofa, uključujući opasnosti povezane s klimom. Sadržava komponente mapiranja i ranog upozoravanja i praćenja za poplave, suše i šumske požare.
Meteoalarm pruža najrelevantnije informacije potrebne za pripremu za ekstremne vremenske prilike (npr. jaku kišu s rizikom od poplave, jake oluje s grmljavinom, toplinske valove, šumske požare, morske mijene) koje se očekuju diljem Europe. Prototip europskog sustava ranog upozoravanja na toplinske valove koji mogu djelovati na zdravlje (European Heat Health System) priprema se u okviru projekta Blue-Action financiranog kroz program H2020 kao alat za epidemiološki nadzor čiji je cilj pridonijeti unapređenju sustava praćenja i prognoziranja zdravstvenih rizika povezanih s vrućinom koji podržava procese upravljanja javnim zdravstvom i donošenja odluka.
Osim u sklopu ovih opsežnih inicijativa, sustavi ranog upozoravanja izrađuju se i provode na nižim razinama (regionalnoj, nacionalnoj, podnacionalnoj i lokalnoj razini), uz nekoliko primjera u jadranskoj i jonskoj regiji. Državni hidrometeorološki zavod (DHMZ) osigurava sustave ranog upozoravanja za prirodne opasnosti (upozorenja o lošim vremenskim uvjetima, jakom vjetru, mogućnosti grmljavinskih oluja, izrazito visokoj i izrazito niskoj temperaturi zraka, intenzivnim oborinama, riječnim poplavama, sušama, požarima na otvorenom prostoru i magli). Međutim, raste potreba za sustavom ranog upozoravanja za slučajeve morskih poplava. Takav sustav ranog upozoravanja trebao bi uključiti više dobro pozicioniranih instrumenata za mjerenje visine valova (valografska mjerna plutača) na Jadranu.
Nadalje, DHMZ je uključen u projekt WMO-a „Savjetodavni sustav ranog upozoravanja na složene nepogode u jugoistočnoj Europi“ (SEE-MHEWS-A), čiji je cilj jačanje regionalne suradnje u prognoziranju i ranom upozoravanju te podrška uključenim nacionalnim službama u ispunjavanju njihove misije kako bi se umanjili utjecaji opasnih vremenskih pojava na ljude, infrastrukturu i industriju. Podnacionalni mrežni portal za vremenska upozorenja nastao je u regiji Emilia-Romagna (Italija) paralelno s razvojem i usavršavanjem tehnologija za praćenje hidrometeoroloških uvjeta u realnom vremenu i programa za komunikaciju o dalekosežnim rizicima. Lokalnim sustavom ranog upozoravanja na plimu u Veneciji upravlja radi ranog savjetovanja građana o događajima vezanima za pojavu plime i povezanih utjecaja poplava na grad; u budućnosti, očekuje se da će se ove pojave javljati još češće zbog porasta razine mora. Isto tako, lokalni prototipovi sustava ranog upozoravanja (uključujući sustav za Lido di Dante na obali regije Emilia-Romagna) razvijeni su u sklopu projekta MICORE kao podrška strategijama ublažavanja u sklopu sustava civilne zaštite s ciljem pouzdanog predviđanja obalnih morfoloških utjecaja do kojih dolazi uslijed oluja na moru.Zahvaljujući sredstvima iz programa ADRION 2014.-2020., kroz projekt I-STORMS razvijene su zajedničke strategije za osiguravanje učinkovitog odgovora na hitne slučajeve oluja na moru u jadranskoj i jonskoj regiji, također i kroz jačanje kapaciteta zemalja u pogledu interoperabilnosti podataka, ranog upozoravanja i procedura u sustavu civilne zaštite. Smjernice I-Storm Guidelines, kojima se podaci i prognoze prenose u procedure ranog upozoravanja i intervencija, prepoznaju ključnu ulogu mrežnih vremenskih, morskih i obalnih promatračkih mreža i dostupnosti prognoza, kao i mogućnosti razmjene podataka u realnom vremenu između zemalja na obalama Jadranskog mora. U sklopu projekta I-STORMS nastao je atlas oluja na moru Sea Storm Atlas koji sadržava mape karakterizacije rizika ADRION obala. Cilj Atlasa bio je identificirati najranjivija područja, a time i osnažiti zajedničko razumijevanje trenutnih izazova u vezi s morskim poplavama.
TROŠKOVI I KORISTI
Sustavi ranog upozoravanja obično se smatraju isplativim nestrukturnim mjerama, iako cjelovite analize troškova i koristi predstavljaju složenu zadaću i rijetko se poduzimaju. Prema globalnoj procjeni smanjenja rizika od katastrofa (Global Assessment Report on Disaster Risk Reduction (2011.)), troškovi uključuju operativne troškove sustava, njegovo održavanje i postupno unapređenje, kao i troškove mogućih lažnih uzbuna i s njima povezanih neprimjerenih postupanja. Analiza troškova i koristi također mora uzeti u obzir štete i uštede uslijed pravodobnog postupanja. Troškovi i koristi ovise o stvarnoj pouzdanosti sustava upozoravanja (koja ovisi o dostupnosti učinkovitih sustava i modela praćenja i prognoziranja) i o distribuciji učestalosti rizika.
Sustavi upozoravanja korisni su i učinkoviti kad ih prati aktiviranje specifičnih mjera usmjerenih na spašavanje ljudi, infrastrukture i kućanstava (npr. evakuacijski putovi, skloništa, aktiviranje mjera zaštite od poplave, itd.). Sustavi ranog upozoravanja osnovna su sastavnica svake strategije smanjenja rizika od katastrofa. Uspješan sustav ranog upozoravanja spašava živote, infrastrukturu, zemljišta i radna mjesta i podržava dugoročnu održivost. Sustavi ranog upozoravanja imaju za cilj pomoći državnim dužnosnicima i upraviteljima, kao i dionicima iz privatnog sektora, zajednicama i pojedincima u izradi planova, čime se dugoročno ostvaruju uštede i štiti gospodarstvo.
VRIJEME PROVEDBE I VIJEK TRAJANJA
Izrada i provedba sustava ranog upozoravanja obično traju od 1 do 5 godina, ovisno o specifičnom cilju i karakteristikama sustava. Održavanje i unapređenje sustava ranog upozoravanja kontinuirani je proces koji je potreban radi pružanja pouzdanih informacija i smanjenja nesigurnosti, čime se u najvećoj mogućoj mjeri izbjegavaju pogrešni savjeti. Vijek trajanja sustava ranog upozoravanja obično je dug; međutim, ovisi o financijskim sredstvima dostupnima za njihovo održavanje, ažuriranje i održavanje mreže mjernih postaja i uređaja za modeliranje koji podržavaju sustav ranog upozoravanja.
IZVOR DODATNIH INFORMACIJA
Copernicus Emergency Management Service
GAR, (2011.). Cost and benefits of early warning systems