Zaštita, revitalizacija i upravljanje obalnim močvarnim područjima
Opis
Obalna močvarna područja osiguravaju prirodnu obranu od obalnih poplava i olujnih uspora, prvenstveno rasipanjem energije valova. Slane močvare (tj. obalne močvare poplavljene plimama i isušene osekama) najučinkovitija su prirodna obalna staništa kada je u riječ o smanjenju visine valova, zajedno s koraljnim grebenima (Seddon i sur., 2020.). Stabilizacijom obalnih sedimenata obalna močvarna područja također smanjuju obalnu eroziju, djelujući kao retencijska područja. Mogu se prilagoditi porastu razine mora pod određenim uvjetima, kao što su uvjeti u kojima porast razine mora ne prelazi lokalne stope nakupljanja sedimenata.
Zdrava močvarna područja pripadaju u skupinu najučinkovitijih ponora ugljika na planetu. Međutim, ovaj se potencijal često nedovoljno cijeni tijekom aktualnih rasprava o politikama (MedWet, 2019.). Močvare sekvestriraju neke od najvećih zaliha ugljika na planetu, ali u slučaju poremećaja ili zagrijavanja, oslobađaju tri glavna staklenička plina koji zadržavaju toplinu, a to su ugljični dioksid, metan i didušikov oksid. Stoga, zaštita močvara od ljudskog utjecaja pomaže u ograničavanju povećanja količine stakleničkih plinova u atmosferi i time ublažava klimatske promjene.
Dosad se uloga močvara u klimatskim promjenama uglavnom zapostavljala u planiranju očuvanja močvara u mediteranskoj regiji (MedWet, 2019.). Bio je to poticaj za pokretanje Inicijative mediteranskih močvarnih područja (MedWet) koja okuplja skupinu stručnjaka za klimatske promjene unutar vlastite znanstvene i tehničke mreže (MedWet STN/SG/Climate). Dva primjera dobre prakse u očuvanju i obnavljanju močvara na Mediteranu, pri čemu se uzimaju u obzir klimatske promjene, dostupna su na ovoj platformi: slovenski Škocjanski zatok i grčka Atika.
Obalna močvarna područja također su važna staništa za raznoliku populaciju životinja, primjerice ptice, školjke i ribe, koja značajno doprinose pročišćavanju vode.
Stoga bi najprije preostala obalna močvarna područja trebalo zaštititi od svih vrsta degradacije, posebno ako je poznato da su samo odvodnjavanje i prenamjena u poljoprivredno zemljište površinu močvarnih područja u Europi smanjili za otprilike 60% od 1950tih (EK, 2007.).
S druge strane, revitalizacija već degradiranih obalnih močvara ima za cilj ponovno uspostavljanje prirodnih funkcija močvara degradiranih djelovanjem prirode i ljudi. Revitalizacija i očuvanje obalnih močvara također smanjuje eutrofikaciju i pomaže u održavanju kvalitete slatke vode smanjenjem prodora slane vode.
Jedan od načina revitalizacije močvara dodavanje je sedimenta kako bi se zemljište podiglo iznad razine vode i omogućilo kolonizaciju močvarnih biljaka, ili kako bi se ublažili procesi erozije koji degradiraju močvarna područja. Integralni pristup upravljanju vodom, sedimentima i staništima s višestrukim ciljevima optimizacije visine tla, smanjenja obalne erozije, povećanja akumulacije ugljika u tlu, smanjenja emisije stakleničkih plinova i poboljšanja kvalitete vode nastojalo se primijeniti u sklopu projekta EU Life „Mjere ublažavanja i prilagodbe na klimatske promjene na području delte rijeke Ebro“.
Drugi način je vraćanje vlažnosti isušenim obalnim močvarama zaustavljanjem odvodnje i smanjenjem crpljenja podzemne vode – radi se o učinkovitoj tehnici revitalizacije bočatih močvara. Nešto zahtjevnija tehnika u pogledu resursa bilo bi presađivanje vegetacije iz zdravih močvara ili specijaliziranih rasadnika. Organizirano povlačenje obalnih močvara (koje se naziva i „depolderizacija“ – vraćanje isušenog kopna u more) tehnika je postavljanja čvrste linije obrane od poplava na novi položaj, dalje prema unutrašnjosti i/ili na povišene predjele tla, kako bi ponovno nastala međuplimna staništa u prostoru između stare i nove linije obrane. Na taj će način močvara imati funkciju zaštitne zone koja će ublažiti olujne uspore. Organizirano povlačenje može također uključivati namjerno izazivanje popuštanja, izmještanje dalje u unutrašnjost ili potpuno uklanjanje obrane od poplava, primjerice nasipa. Organizirano povlačenje i revitalizacija močvara smanjuju potrebu za čvrstom linijom obrane od poplava (potrebu za povećanjem visine i proširenjem nasipa). Organizirano povlačenje pomaže u vraćanju važnih staništa za očuvanje bioraznolikosti, a može se koristiti i za rekreaciju i ekoturizam (Obalni odmak).
Troškovi i koristi
Koristi od zaštite i revitalizacije močvarnih područja su: zaštita od olujnih uspora i erozije, poboljšanje kvalitete vode i povećanje bioraznolikosti i staništa. Prema jednom istraživanju, temeljenom na opsežnoj bazi podataka o izloženosti imovine, procjenjuje se da je zahvaljujući močvarama izbjegnuta izravna šteta od poplava u iznosu od 625 milijuna dolara tijekom uragana Sandy (Narayan, 2017.). U drugoj se studiji na primjeru obalnih močvara u jugoistočnoj Louisiani (USA) (Barbier, 2013.) procjenjuje utjecaj močvarnih područja na ublažavanje maksimalnih razina olujnih uspora i graničnih vrijednosti na močvarnim područjima u smislu izbjegavanja štete na nekretninama za stanovanje (tablica 1.).
Tablica 1. Procijenjeni utjecaji olujnih uspora i graničnih vrijednosti promjena kontinuiteta močvara (WL) i hrapavost vegetacije (WR) (prilagođeno prema Barbier, 2013.)
Zaštita močvara, u kombinaciji s drugim rješenjima temeljenima na prirodi, ponekad ima prednost u odnosu na sive mjere kao strategije prilagodbe. Primjerice, u američkom gradu Bostonu, sustav obalnih močvara, obalnih parkova i kanala kroz koje voda protječe gradom u kombinaciji s nadmorskom visinom područja sklonih poplavama prepoznat je kao bolji način rješavanja podizanja razine mora od zaštite isključivo obalnim zidovima.
Troškovi revitalizacije obalnih močvarnih područja mogu uključivati:
- Kupnja zemljišta obično je glavna stavka troškova organiziranog povlačenja.
- U slučaju revitalizacije močvare, neizravni su troškovi uglavnom niži, budući da kupnja zemljišta nije potrebna. Međutim, revitalizacija je isplativa samo u slučaju lake dostupnosti potrebnih sedimenata.
- Organizirano povlačenje može značajno smanjiti troškove mjera zaštite obalnih područja i zaštite od erozije, posebno zato što zahtijeva manje daljnjih radova na zaštiti obalnih područja, poput povećanja visine ili proširenja. Budući da obalna močvarna područja umanjuju utjecaj valova na mjere zaštite obalnih područja, može se pretpostaviti da će vjerojatno i troškovi održavanja biti niži. Međutim, izmještanje infrastrukture i/ili djelatnosti koje bi mogle biti potrebne mogu (djelomično) kompenzirati ove koristi.
Vrijeme provedbe i vijek trajanja
Vrijeme provedbe postupka revitalizacije obalnih močvarnih područja može se značajno razlikovati, ovisno o opsegu lokacije i uvjetima pojedinog projekta. Vrijeme provedbe također je povezano s komunikacijom i pravnim radnjama kao što je izvlaštenje zemljišta. Vijek trajanja obalnih močvara također ovisi o lokalnim uvjetima: posebno su važni procesi erozije i sedimentacije. Prema tome, da bi obalne močvare ostale netaknute i u takvom stanju potrajale dulje vrijeme, potrebno je redovito održavanje stanja močvara.
Izvor dodatnih informacija
Barbier, W. B. (2013.) Valuing ecosystem services for coastal wetland protection and restoration: progress and challenges, Resources, 2, 213-230; doi:10.3390/resources2030213
EC (2007.) LIFE and Europe’s wetlands: Restoring a vital ecosystem, dostupno na https://ec.europa.eu/environment/archives/life/publications/lifepublications/lifefocus/documents/wetlands.pdf
MedWet (2019.) The role of wetlands in climate change adaptation is under appreciated, dostupno na https://medwet.org/2019/01/med-wetlands-and-climate-change-adaptation/
Narayan, S. i sur. (2017.) The value of coastal wetlands for flood damage reduction in the northeastern USA. Scientific Reports 7:9463
PAP/RAC (2021) Priručnik za jačanje otpornosti obala Jadrana, INTERREG AdriAdapt projekt, Split.
Seddon, N. i sur. (2020) Global recognition of the importance of nature-based solutions to the impacts of climate change.Global Sustainability 3, e 15, 1–12. https://doi.org/10.1017/sus.2020.8
UNEP (2016) Options for Ecosystem-based Adaptation (EBA) in Coastal Environments: A Guide for environmental managers and planners. UNEP, Nairobi