Dogovor o viziji

Korak 3. Postavljanje vizije prilagodbe

Prilagodba klimatskim promjenama dugoročan je proces koji po svojoj prirodi zahtijeva integraciju između različitih razina governancea i sektora. Ne može se provesti odvojeno od ostalih procesa planiranja i upravljanja. Od presudne je važnosti da prilagodba na klimatske promjene pridonosi sveobuhvatnoj, široj viziji koja se odnosi na teritorij i njegovu zajednicu i koja nadilazi okvire opsega same prilagodbe. 

• Doprinosi održivom razvoju društva

Očekuje se da će strategija ili plan prilagodbe klimatskim promjenama prvenstveno povećati otpornost i smanjiti ranjivost na utjecaje klimatskih promjena određenog teritorija ili zajednice. Međutim, tom se cilju mora težiti uz istovremeno osiguravanje dugoročnog održivog razvoja društva u cjelini.  Stoga je potrebno osigurati da odluke donesene radi prilagodbe ne kompromitiraju određene aspekte održivosti (npr. okoliš, socijalna i ekonomska dobrobit i međugeneracijska pravednost). Istovremeno, ulaganja u prilagodbu zajednice i njezinu otpornost trebala bi maksimizirati sinergije i sukoristi (npr. povećanje ili zaštita bioraznolikosti i očuvanje staništa, smanjenje onečišćenja zraka, poboljšanje zdravstvenih uvjeta, stvaranje novih radnih mjesta, poboljšanje kvalitete života). Da bi se to postiglo, prilagodba treba poticati dugoročni transformativni pristup i radikalno mijenjati uvjete koji uzrokuju ozbiljne ranjivosti. Na primjeru obalnih zajednica, usvajanje transformativnog pristupa zahtijeva pravovremeno istraživanje dugoročnih učinaka porasta razine mora i promjene intenziteta i učestalosti ekstremnih olujnih uspora, kako bi se sačuvalo dovoljno vremena za rješenja čija provedba može dulje potrajati. Takva rješenja razmotrit će i do kojeg je roka stvarna zaštita obalnih područja moguća ili kad ona postaje preskupa, u kojem se slučaju sugerira prelazak na organizirano povlačenje infrastrukture i ljudskih djelatnosti podložnijih porastu razine mora i utjecajima klimatskih promjena. U ovoj fazi koraka 3, pojašnjavaju se poveznice između prilagodbe i ciljeva održivog razvoja i o njima se obavještava osobe uključene u izradu i provedbu strategije ili plana. Također, istaknut će se poveznice između ciljeva ublažavanja i mjera usmjerenih na smanjenje emisija stakleničkih plinova.

• Pokretanje procesa razrade vizije

Vizija se može definirati kao optimalna, željena budućnost kojom se ilustrira ono što bismo željeli postići u upravljanju nekim teritorijem i njegovom zajednicom u srednjoročnom ili dugoročnom razdoblju. Vizija obvezuje na dugoročno razmišljanje. Može  se dogoditi da šira, dugoročna održiva vizija već postoji. U tom slučaju, proces prilagodbe vodi se u skladu s postojećom vizijom. Potrebno je osigurati da ciljevi prilagodbe ne budu u suprotnosti sa širom vizijom. U ovom koraku procesa mogu se formulirati preporuke za poboljšanje koherentnosti između različitih procesa te osigurati postizanje vizije i u promjenjivim klimatskim uvjetima (vizija otpornosti na klimatske promjene). U velikom broju slučajeva vizija ne postoji i potrebno ju je razviti u sklopu procesa prilagodbe. Očekuje se da će se u početnoj fazi procesa koji vodi prema stvaranju vizije prikupiti i sistematizirati informacije o postojećim relevantnim planovima i politikama te o onima koje se upravo razvijaju, a određuju buduća kretanja.

• Zajedničko stvaranje vizije

Dostupni su različiti pristupi stvaranju vizije (prediktivni, normativni, istraživački, itd.) i alati, u rasponu od onih koji se snažno oslanjaju na podatke i kvantitativnu procjenu (npr. analiza trendova i predviđanja) do onih kvalitativnije naravi (npr. izrada scenarija, strateški program). Bez obzira na korištenu metodu, razrada vizije snažno se oslanja na uključivanje širokog spektra dionika (vidi ovdje za više informacija o tome kako organizirati uključivanje dionika u procesu prilagodbe); uistinu, vizija je rezultat procesa zajedničkog stvaranja. S obzirom na to da je opseg vizije širok, uključivanje dionika ne može se ograničiti samo na one koji su strogo uključeni u proces prilagodbe, već se treba proširiti na sve subjekte zadužene za planiranje i upravljanje. Robusnost vizije jača usporedbom različitih alternativa, procjenom srodnih kompromisa i koristi i težnjom prema dogovoru o konkretnoj mogućnosti. Rezultati procesa zajedničkog stvaranja opis su željene održive budućnosti (vizije), kao i utvrđivanje njezina geografskog opsega, vremenskog okvira, očekivanih koristi i sukoristi, kao i očekivanih implikacija na okolna područja. Radi boljeg informiranja o narednom koraku procesa, preporučuje se da se vizija podijeli na jasne specifične ciljeve prilagodbe, u skladu sa strateškim ciljevima postavljenim u koraku 1.

Ishodi koraka 3:

• Vizija za održivu i bolje prilagođenu budućnost
• Specifični ciljevi procesa prilagodbe