Klimatska pismenost za sve

Klimatski utjecaji
Nespecifični utjecaji
Sektori
Međusektorska kategorija
Kategorija prema IPCC-u
Društvena kategorija: Edukacijski aspekti, Društvena kategorija: Informacijski aspekti, Institucionalna: Vladine politike i programi

Opis

Klimatske promjene primiču se točki s koje nema povratka i stoga se smatraju najvećom krizom s kojom se čovječanstvo danas susreće. To nam poručuju institucije poput UN-a, Svjetske meteorološke organizacije (WMO), znanstvenici u peticijama i djeca na ulicama. Stoga, zapitajmo se što zapravo znamo o klimatskim promjenama?

Klimatski pismenu osobu definiramo kao osobu koja:

a. razumije osnovna načela planetarnog klimatskog sustava;

b. zna kako doći do znanstveno vjerodostojnih informacija o klimatskim promjenama;

c. komunicira o klimi i klimatskim promjenama na razumljiv način; i

d. sposobna je donijeti utemeljene i odgovorne odluke u vezi s akcijama koje mogu utjecati na klimu, ali i na otpornost zajednice na promjene koje su već tu (prilagođeno prema NOAA, 2009.).

Ljudi u prosjeku vrlo malo znaju o uzorcima i posljedicama klimatskih promjena. Većini je to nepoznato, maglovito, veliko, udaljeno i vremenski i prostorno. Najčešći, povremeni izvor takvog površnog informiranja medijske su informacije o šokantnim događajima povezanima s klimatskim promjenama. Dakle, radi se o situacijama kada gore velike površine u Australiji ili Kaliforniji, ali i u blizini Splita, ili kada erozija već godinama „nagriza“ niske talijanske obale Jadrana, ili kada bujice odnose ljude i kuće, poput nedavnih zbivanja u Italiji i Francuskoj.

Sâm pojam klimatske pismenosti još nije dovoljno prisutan u svakodnevnom životu, nije u upotrebi, nije društveno raširen, a kamoli da je na djelu sustavno klimatsko opismenjavanje kao društveno-edukativni proces. Pitanje je uči li se sustavno igdje na svijetu u osnovnim i srednjim školama o održivom razvoju, o globalnom zagrijavanju, klimatskim promjenama i njenim opasnim posljedicama po ljude, imovinu, opstanak? Za sada, uglavnom, još ne! (Tijekom studenog 2019. iz Italije stigla je informacija da se od jeseni 2020. planira uvođenje predmeta „Održivi razvoj i klimatske promjene“ u talijanskim školama. To je inicijativa Ministarstva okoliša, točnije samog ministra. Nažalost, Ministar je već u prosincu 2019. istupio iz vlade i pretpostavlja se da je to bio i kraj ove inicijative.)

Klimatske promjene interdisciplinarna su tema, koja stoga traži i intervenciju u više predmetnih kurikuluma. Osim toga, klimatskim promjenama bavi se relativno malen udio znanstvenika, i to uglavnom u nekoj užoj domeni, pa su nacionalni izvori znanja ograničeni. Ipak, pojavljuju se pojedini projekti i aktivnosti koje ciljaju na klimatsko opismenjivanje. Možemo razlikovati inicijative namijenjene sustavnom opismenjavanju djece kroz osnovne i srednje škole, zatim opismenjavanje studenata te na kraju opismenjavanje građana. Opismenjivanje građana nadopunjava se kroz informiranje i obrađeno je kroz opciju prilagodbe Znanstveno utemeljeno sustavno informiranje građana o uzrocima i posljedicama klimatskih promjena.

UN-ovo partnerstvo za učenje o klimatskim promjenama (https://www.uncclearn.org/) osnovano je 2010. godine kao inicijativa suradnje više od 30 UN-ovih tijela s ciljem izgradnje globalne pismenosti o klimatskim promjenama te kao pomoć zemljama u izradi i provedbi sistematskih i periodičnih strategija učenja o klimatskim promjenama. 2014. godine pokrenuta je online platforma https://www.uncclearn.org/ koja je postala glavni svjetski izvor i tzv. „one stop shop“  za UN-ove sadržaje o klimatskim promjenama i zelenoj ekonomiji. Trenutno je na platformi dostupno 30 tečajeva koji se bave ovom tematikom, a ove godine 100.000 kandidata dobilo je certifikat o završenom tečaju.

Američka NOOA ponudila je 2006. godine Osnovna načela klimatske pismenosti za pojedince i zajednice koje žele razumjeti Zemljinu klimu, utjecaje klimatskih promjena te pristupe prilagodbi i borbi protiv klimatskih promjena. Ova načela mogu poslužiti kao poticaj za raspravu, odnosno polazišta za znanstvena istraživanja. 

Ako govorimo o opismenjavanju djece, projekt EU-a „Climate literacy“ iz 2017. godine ostavio je vrijedne resurse za učenje na svojim mrežnim stranicama. Tu ćemo naći 8 modula za učenje o osnovama klimatskih promjena i uzročnih ljudskih aktivnosti, odnosno područja za transformaciju društva s ciljem ublažavanja klimatskih promjena. U okviru projekta pripremljen je i odabir materijala za osnovne i srednje škole, kao i za ustanove iz sustava obrazovanja za odrasle. Materijal je pripremljen na način prilagođen horizontalnom uvođenju u različite predmete u okviru redovnih aktivnosti učenja. Posebna pažnja posvećena je korištenju modernih tehnika učenja poput igara, različitih aktivnosti, vježbi i složenijih projekata. Ovi materijali namijenjeni su i ostalim građanima zainteresiranima da na lagan i zabavan način unaprijede razumijevanje osobnog ekološkog otiska, potrošnje energije u kućanstvu ili održive kupnje. U tu svrhu dostupna je i mobilna aplikacija. U Hrvatskoj, udruga DOOR u suradnji s X. gimnazijom iz Zagreba provela je projekt „Škola za klimu“ s ciljem doprinosa informiranosti učenika. Projekt je zaključen 2018. godine te je rezultirao objavom 2 priručnika, jednog za nastavnike srednjih škola i drugog za učenike.

Troškovi i koristi

Ideja o sustavnom razvoju klimatske pismenosti operativno znači tri stvari:

  1. Uvođenje obrazovanja o klimatskim promjenama i održivom razvoju u osnovne i srednje škole na teritoriju Italije i Hrvatske;
  2. Razvoj posebnih, ali redovnih TV, radio ili internetskih emisija o problemima uzrokovanim klimatskim promjenama u ritmu od npr. jednom tjedno. Osim toga, pismenost o klimatskim promjenama uključuje i kontinuirano praćenje novih znanstvenih spoznaja; i
  3. Razvoj građanskog lokalnog obrazovanja za odrasle kroz lokalne društvene centre, centre za kulturu, gradske kotare, organizaciju civilne zaštite, vatrogasna društva ili slične lokalne institucije na temu uzroka i posljedica klimatskih promjena s posebnim fokusom na dosad uočene regionalne i lokalne probleme.

Ove tri linije aktivnosti trajno bi ojačavale uvide i sposobnosti stanovnika i njihovu aktivnu prilagodbu i jačanje otpornosti na posljedice klimatskih promjena u lokalnim sredinama.

Danas je otpornost niska, a konkretne posljedice klimatskih promjena uvijek nas zatječu kao veća ili manja nevolja koja nanosi štete zdravlju, imovini, regularnom življenju, a ponekad i životima ljudi. Neke štete su tihe, spore – „puzajuće“, ali opasne, skupe i nepovoljne za kvalitetu i navike življenja lokalnih ljudi. Teško je procijeniti ukupne troškove sustavnog uspostavljanja navedenih triju oblika edukativnih aktivnosti. Ti bi troškovi bili najniži ako bi se ove aktivnosti organizirale na razini EU-a, odnosno materijali izradili kroz aktivnosti IPCC-a ili partnerstva poput United in Science. Naravno, nacionalna inicijativa, poput one koju je najavila Italija, financirala bi se iz proračuna, ili bi se možda mogla ostvariti i kao projekt s međunarodnim financiranjem poput spomenutog projekta „Climate Literacy“, ali s partnerima kao što su nacionalne agencije za obrazovanje, uz garanciju primjene proizvedenih materijala.   Što se tiče koristi, istaknimo da je ususret UN-ovom klimatskom samitu u 2021. godini pokrenuta kampanja koja potiče sve vlade da uvrste pismenost o klimatskim promjenama kao centralnu okosnicu školskog kurikuluma. Ovu kampanju pokrenula je nevladina organizacija EARTHDAY.ORG, podupire je UNFCCC, kao i brojne druge organizacije i institucije. Među temeljima ove kampanje ističe se i istraživanje objavljeno 2020. godine u PNAS-u autora Otto et all. u kojem je obrazovanje prepoznato kao jedna od ključnih društvenih prijelomnih točaka za postizanje cilja stabilizacije planetarne klime do 2050. godine. Anketom koju je u 80 zemalja provela inicijativa World Wide Views 2015. godine utvrđeno je da 80% ispitanika misli da je edukacija o klimi najjača politika za smanjenje emisija. Osim navedenog, obrazovanje o klimatskim promjenama ključno je za preusmjeravanje ukupnog predavanja i učenja prema situaciji klimatske krize u kojoj se nalazimo, o čemu danas postoji jasan i širok konsenzus (vidi Reid 2019.). Tek treba vidjeti hoće li UN-ov klimatski samit ove godine rezultirati nekom odlukom koja se odnosi na pitanje sustavnih aktivnosti obrazovanja o klimatskim promjenama.

Vrijeme provedbe i vijek trajanja

Uvođenje gore opisanog novog sustava edukacije kao mjera adaptacije vremenski zahtijeva „ulaganje“ od pet godina. Dakle, ona bi se mogla uvesti korak po korak i širiti i jačati do zadovoljavajuće, zrele razine u razdoblju od 2021. do kraja 2025. godine.

Izvor dodatnih informacija

https://www.uncclearn.org/

Projekt EU-a: Climate literacy

Projekt u Hrvatskoj: „Škola za klimu

Srdačno zahvaljujemo dr.sc. Vladimiru Layu na pomoći i podršci u pripremi ovog teksta.