Kako građevinske propise učiniti otpornima na klimatske promjene

Opis

Građevinski sektor suočava se s brojnim utjecajima klimatskih promjena, uključujući porast temperature, veću učestalost i razmjere ekstremnih vremenskih događaja i porast razine mora. Porast temperature i produljena razdoblja toplinskih valova mogu ojačati učinak urbane toplinskih otoka, toplinsku nelagodu u unutarnjim i vanjskim prostorima i povećanu potražnju za energijom radi napajanja rashladnih sustava zgrada. Ekstremne vremenske prilike uslijed kojih dolazi do poplava ili klizišta mogu dovesti i do kratkoročnih i dugoročnih prekida usluga u zgradama (npr. električna energija, plin, vodoopskrba, rasvjeta, itd.). S druge strane, građevinski sektor jedan je od glavnih energetski zahtjevnijih sektora, koji značajno doprinose klimatskim promjenama. Da bi se postigao cilj EU-a o klimatskoj neutralnosti do 2050. godine, građevinski sektor morat će drastično smanjiti svoju potrebu za energijom i odgovoriti na utjecaj klimatskih promjena već dostupnim mogućnostima prilagodbe. 

Mjere za osiguravanje otpornosti na klimatske promjene urbanog dizajna i planiranja mogu se poduzimati u različitom prostornom opsegu, posebno na razinama urbanih prostora i zgrada. Urbane prostore potrebno je prenamijeniti i dizajnirati na način da budu opremljeni specifičnim tehničkim mogućnostima kako bi se odgovorilo na utjecaje klimatskih promjena, kao što su poplave i urbani toplinski otoci. Zgrade bi trebale biti dizajnirane tako da smanjuju potrebu za potrošnjom energije i da budu bolje prilagođene klimatskim utjecajima, kako po pitanju visokih i niskih temperature, tako i po pitanju otpornosti na poplave. Mnogi se aspekti povezani s klimatskim promjenama mogu riješiti kroz izmjenu/donošenje građevinskih propisa, u smislu optimizacije energije u građevinskom sektoru, potrošnje energije u proizvodnji i energetskih zahtjeva zgrade. Kako su oblik i struktura zgrada i urbane morfologije izrazito određeni građevinskim propisima, te instrumente potrebno je revidirati i prilagoditi potrebama povezanima s klimatskim promjenama, a ako takvi propisi još ne postoje, potrebno ih je izraditi i odobriti, posebno s ciljem stvaranja otpornosti građevinskog sektora na klimatske promjene. Prakse recikliranja i niske potrošnje energije u djelatnostima građevinskog sektora i proizvodnje materijala važna su područja u izmjeni građevinskih propisa. 

Osiguravanje otpornosti građevinskih propisa na klimatske promjene odnosi se na mogućnost prilagodbe na razini lokalne vlasti koja uključuje različite aspekte građevinskog sektora u području gradnje, proizvodnje, održavanja i pružanja usluga. Osim poboljšanja prilagodbe na klimatske promjene i doprinosa ublažavanju posljedica klimatskih promjena, osiguravanje otpornosti građevinskih propisa na klimatske promjene također može pridonijeti poboljšanju kvalitete urbanih prostora i života njihovih stanovnika. U slučajevima koji se ističu kao primjer, provedbu građevinskih propisa osiguravaju administrativni tehničari, praktičari i istraživači, a informiranje o novostima osigurano je kroz uključivanje građana (izravno ili informiranjem o novostima kroz uključivanje građana (izravno ili putem informacijskih kanala)). 

Prilagodba urbanog prostora i građevina ima za cilj održavanje i zaštitu od štete uzrokovane ekstremnim klimatskim uvjetima i klimatskim promjenama. Mjere prilagodbe uključuju reviziju i poboljšanje davno uspostavljenih praksi, ali i uvođenje novih praksi i tehnoloških inovacija (primjerice, novih materijala ili sustava), među kojima su također i zelene mjere za urbane prostore i građevine. Te se mogućnosti prilagodbe mogu integrirati u postojeće ili nove građevinske propise te ih se može koristiti za učinkovito promicanje širokog spektra specifičnih mjera, kao što su:

• Niskotehnološke mjere prilagodbe koje se tradicionalno koriste u mediteranskim gradovima, npr. odgovarajuća izloženost građevinskih površina kako bi se povećala disperzija i na minimum sveo utjecaj sunčevog zračenja, pravilna orijentacija zgrada kako bi se ograničio utjecaj sunčevog zračenja i na najbolji način iskoristila strujanja vjetra, uporaba arhitektonskih elemenata za zasjenjivanje, uporaba debelih vanjskih zidova.
• Visokotehnološka rješenja, poput senzora za praćenje toplinskih uvjeta i za optimizaciju klimatizacije i ventilacije, senzora za optimalnu orijentaciju panela za zasjenjivanje ili visokotehnoloških materijala (s visokim toplinskim otporom) za optimizaciju disperzije topline, uz smanjivanje debljine/dimenzija elemenata.
• Drveće i biljke u vanjskim dijelovima zgrade potrebni su kako bi osigurali zasjenjivanje, povećali protok zraka i smanjili utjecaj sunčevog zračenja i učinak urbanog toplinskog otoka.
• Bijeli i zeleni krovovi smanjuju učinak urbanog toplinskog otoka hlađenjem površina zgrada na prirodan način kroz odbijanje sunčevih zraka i evaporativnim hlađenjem pomoću vode i vegetacije. 
• Mjere posebno usmjerene na sprečavanje otjecanja oborinskih voda i poplava u urbanim područjima koje se mogu provesti na razini zgrade, posebno one koje povećavaju površinsku propusnost i kapacitet skladištenja kišnice.
• Ispravno dimenzionirani sustavi za prikupljanje i ponovnu upotrebu kišnice, npr. za navodnjavanje, urbanu poljoprivredu ili ispiranje zahodske školjke.

Prema talijanskoj Nacionalnoj strategiji prilagodbe, učinci klimatskih promjena na građevinski sektor još nisu u potpunosti mapirani i procijenjeni. Strategija preporučuje razmatranje ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe u kontekstu postojećih alata za urbano planiranje i građevinskih propisa. U Italiji, neke su progresivne općine usvojile R.I.E. (Smanjenje utjecaja građevinskog sektora) u skladu s vlastitim građevinskim propisima, primjerice, to je slučaj u Bolzanu, Bolonji i Reggio Emilia. R.I.E. je numerički indeks koji procjenjuje učinak građevinskih intervencija na propusnost u usporedbi s prirodnim tlom i zelenim površinama. Brtvljenje tla uzrokovano građevinskim konstrukcijama može se djelomično kompenzirati novim površinama prekrivenima vegetacijom poput zelenih krovova, inženjersko-bioloških tehnologija ili intervencijama ozelenjavanja i sadnje, čime se pružaju mogućnosti infiltracije vode u tlo i zadržavanja kišnice. Primjerice, u Bolzanu postoji minimalni koeficijent koji je potrebno postići prema različitim građevinskim zonama (komercijalne, stambene itd.) za intervencije na postojećim i novim zgradama, kao i na vanjskim površinama koje su izložene oborinama (krov, terase, vanjski dijelovi zgrade, dvorišta, zelene površine, popločene površine, parkirališta itd.).

Smjernice za osiguravanje otpornosti na obalne poplave za grad Boston primjer su kako revizija građevinskih zakona može potaknuti na djelovanje kućevlasnike. Nedavno razvijene za taj američki grad, smjernice služe kao izvor informacija za vlasnike nekretnina i izvođače građevinskih radova o mjerama i sustavima zaštite od poplave za postojeće i nove zgrade (http://www.bostonplans.org/getattachment/d1114318-1b95-487c-bc36-682f8594e8b2). Štoviše, primjer Bostona pokazuje da „veća otpornost može povećati vrijednost imovine i time potencijalno utjecati na cjenovnu dostupnost za stanare, uključujući veliku populaciju iznajmljivača i studenata u Bostonu“, stoga će „biti potrebni resursi kako bi se naporima usmjerenima na pripravnost za slučaj poplave unaprijedila socijalna jednakost i zaštitila socijalno ugrožena populacija“.

Troškovi i koristi

Ovisno o postojećim procedurama, troškovi revizije građevinskih propisa u početku su niski. Stvarni trošak prikazuje se kroz vrijeme i stručne vještine potrebne za reviziju postojećih propisa ili izradu novih građevinskih propisa te njihovo naknadno usvajanje, dok su troškovi koje iziskuju posebne mjere prilagodbe koje se promiču kroz građevinske propise o otpornosti na klimatske promjene promjenjivi, a dužni su ih snositi vlasnici zgrada. Najviši troškovi odnose se na složene zahvate obnove postojeće infrastrukture. Nešto manji troškovi odnose se na zahvate koji se mogu u manjem opsegu primijeniti na zgrade ili određene urbane infrastrukture.

Građevinski propisi otporni na klimatske promjene mogu predvidjeti pakete naknada ili poticaja za uvođenje inovativnih mjera. Mogu se uvesti mehanizmi poreznih olakšica (porezni poticaji) kako bi se olakšala strukturna integracija novih mjera u uobičajene prakse građevinskog sektora. 

Koristi uključuju ukupno smanjenje ranjivosti sustava zgrada, smanjenje učestalosti kvarova i neučinkovitosti uslijed klimatskih promjena, kao i šteta uzrokovanih ekstremnim klimatskim događajima, smanjene troškove potrošnje energije i, primjerice, u slučaju mjera povezanih sa zaštitom od poplave, smanjene gubitke u slučaju poplava. Ova mogućnost prilagodbe donosi i važne popratne koristi u smislu smanjenja emisija zahvaljujući smanjenoj potrošnji energije, može povećati potencijal urbanih prostora kao ugodnih mjesta za život i poboljšati zdravlje građana. Primjerice, nova zgrada Odjela za energetiku Instituta za napredne studije (IMDEA) u Madridu uključuje različita rješenja za prilagodbu klimatskim promjenama (https://climate-adapt.eea.europa.eu/metadata/case-studies/white-roof-innovative-solar-shadings-and-bioclimatic-design-in-madrid).

Vrijeme provedbe i vijek trajanja

Promjena urbanističkih planova i građevinskih propisa dugotrajan je postupak, a vrijeme potrebno za provedbu opsežnih mjera obično se kreće u rasponu od nekoliko godina (otprilike 5-15 godina). Preciznije, tehnički dio revizije postojećeg propisa ili izrade nacrta novih propisa može potrajati približno 3 godine. Procijenjeno trajanje cijelog procesa uzima u obzir čitav put koji počinje prepoznavanjem potrebe za izmjenama propisa do provedbe i procjena potrebnih mjera i akcija. Dugi rokovi mogu biti prepreka za ovu vrstu intervencija. Rad na osiguravanju otpornosti građevinskih propisa na klimatske promjene podrazumijeva da se radi na rezultatima koji će biti vidljivi i čiji će se učinci procjenjivati desetljećima. Međutim, preventivni pristup može umanjiti štetu i povratiti početne troškove. Štoviše, mnoge niskotehnološke mjere manjeg opsega mogu se lako i brzo provesti. Provedba mjera ne ovisi o postojanju propisa, ali nakon što se aktiviraju, postojanje propisa moglo bi potaknuti vlasnike privatnih kuća na njihovu provedbu.

Kao prijelazna, ali manje učinkovita mjera, postoji mogućnost izdavanja smjernica za vlasnike i investitore s prijedlogom mjera za osiguravanje otpornosti građevinskih propisa na klimatske promjene, u kojima se nalaze znanja i preporuke o rizicima od klimatskih promjena i učinkovitim mjerama za njihovo ublažavanje, ne oslanjajući se pritom na propise i obvezne mjere, kao što su primjerice smjernice koje izdaje grad Boston (http://www.bostonplans.org/getattachment/d1114318-1b95-487c-bc36-682f8594e8b2).

Izmjene i dopune građevinskih propisa na temelju novih znanja o klimatskim promjenama i procjene iskustava s prvom verzijom mjere R.I.E. također predstavljaju važan aspekt. Grad Bolzano, koji ovu mjeru primjenjuje već 15 godina, procjenjuje utjecaje i kritične točke provedbe mjere (https://www.buongiornosuedtirol.it/2020/02/bolzano-aggiornamento-indice-rie-riduzione-dellimpatto-edilizio/).

Izvor dodatnih informacija

Comune di Bolzano – Deliberazione del Consiglio Comunale n. 11 del 10.02.2004 – Procedura R.I.E. http://www.comune.bolzano.it/urb_context02.jsp%3FID_LINK%3D512%26page%3D10%26area%3D74%26id_context%3D4663

Comune di Bolzano – Allegato A del Regolamento Edilizio – Procedura R.I.E (Riduzione dell’Impatto Edilizio) https://www.comune.bolzano.it/context05.jsp?ID_LINK=1377&area=19&id_context=7029&page=27

Comune di Padova, (2016) Padova Resiliente: Linee Guida per la costruzione del Piano di Adattamento al cambiamento climatico, Padova

Faivre N., Fritz M., Freitas T., de Boissezon B., Vandewoestijne S., Nature- Based Solutions in the EU: Innovating with nature to address social, economic and environmental challenges

Foster J., Lowe A., Winkelman S., (2011), The value of green infrastructure for urban climate adaptation, The Center for Clean Air Policy