Prilagodba kroz integralno planiranje korištenja zemljišta

Opis

Integralno planiranje korištenja zemljišta podrazumijeva raspoređivanje zemljišta za različite namjene, pri čemu se vodi računa o ravnoteži gospodarskih, društvenih i okolišnih vrijednosti na nacionalnoj ili podnacionalnoj razini. Riječ je o procesu pružanja podrške donositeljima odluka i korisnicima zemljišta u odabiru najbolje kombinacije namjene zemljišta kako bi se odgovorilo na višestruke potrebe građana uz očuvanje prirodnih resursa i usluga ekosustava.

Klimatske promjene predstavljaju izazove za korištenje zemljišta koji se kumuliraju s ostalim izazovima koji nisu povezani s klimom, poput rasta stanovništva, povećane potražnje različitih dionika za ograničenim resursima i degradacije zemljišta. Nadalje, nepravilno upravljanje zemljištem i neodrživi urbani razvoj mogu dodatno pogoršati opasnosti, među kojima su poplave i toplinski stres, a time i pojačati izloženost zajednica takvim opasnostima.

Prilagodba putem integralnog planiranja korištenja zemljišta ima za cilj zadržati i poboljšati otpornost ekosustava, prepoznavanjem najvjerojatnijih rizika i područja najveće ugroženosti zajednice, uzimajući u obzir različite potrebe i zahtjeve korištenja zemljišta. Zahtijeva jači strateški i dugoročniji pristup tradicionalnom prostornom planiranju, u skladu s preporukama iz Bijele knjige EU-a o prilagodbi na klimatske promjene s ciljem zaštite od ekstremnih i nepovoljnih klimatskih događaja koji imaju značajne gospodarske i društvene posljedice.

Planiranje korištenja zemljišta može se upotrijebiti za zaštitu zajednica od klimatskih rizika na nekoliko načina, uključujući (i) ograničavanje razvoja urbanih, infrastrukturnih i gospodarskih aktivnosti u područjima izloženima opasnosti (tj. uspostavljanje zona „obalnog odmaka“ s ograničenjem gradnje) (ii) osiguravanje da izgrađeni okoliš može podnijeti ekstremne klimatske uvjete, (iii) jačanje otpornosti prirodnih ekosustava koji imaju funkciju zaštitne zone, i to osiguravanjem zaštite prirodnog okruženja i planiranjem rješenja temeljenih na prirodi. Alate za kontrolu planiranja i razvoja korištenja zemljišta (prostorne planove, sektorske planove, aktivnosti zonacije, propise koji uređuju korištenje zemljišta i uporabne dozvole) kroz povijest koriste lokalne samouprave kako bi na najmanju moguću mjeru svele rizike za zajednicu od prirodnih opasnosti, uključujući poplave, požare, klizišta i ostale rizike. Novi ključni izazov nose klimatske promjene koje mogu pogoršati ove rizike i koje je potrebno promatrati zajedno s ostalim rizicima kako bi se postigli lokalni razvojni ciljevi. Kako bi planiranje korištenja zemljišta bilo pogodno za postizanje mjere prilagodbe i ciljeva održivog razvoja otpornih na klimatske promjene, potrebna je inovacija i integracija dostupnih alata i sustava planiranja.

Gradovi i lokalne samouprave imaju značajne ovlasti nad politikama i propisima koji uređuju korištenje zemljišta, tako da platforme i mreže koje povezuju gradove mogu pružiti podršku u provedbi održivih i uključivih politika korištenja zemljišta. Inicijative kao što su Sporazum gradonačelnika za klimu i energiju (koji okuplja brojne hrvatske i talijanske gradove) i C40 (koja uključuje Veneciju kao predstavnika na obali Jadranskog mora) povezuju gradove i lokalne vlasti diljem svijeta, pozivajući na suradnju koja će dovesti do održivog odgovora na klimatske promjene. U sklopu inicijative C40 Mreža za planiranje korištenja zemljišta predviđa uključivanje prioriteta prilagodbe klimatskim promjenama u planove i politike korištenja zemljišta.

Nekoliko gradova, kako u Italiji (npr. Padova, Bologna, Ancona), tako i u Hrvatskoj (npr. Poreč, Zadar), započelo je s pripremom dokumentacije za planiranje ove mogućnosti prilagodbe na dobrovoljnoj osnovi, posebno kroz sudjelovanje u projektima financiranima iz europskih fondova (npr. Blue Ap, EU Adapt, ACT, Life SEC Adapt, Grow Green), a lokalni programi prilagodbe uspostavljeni su kako bi gradovi postali otporniji na klimatske promjene. U drugim slučajevima, postojeći lokalni strateški dokumenti ili sektorski razvojni planovi (npr. planovi prometne infrastrukture, krizni planovi, planovi upravljanja obalnim i vodnim područjima), čak i ako među ciljevima izričito ne spominju prilagodbu, kao jedan od ključnih izazova navode upravo klimatske promjene. Trenutni izazov predstavlja upravo razumijevanje načina na koji se klimatske promjene mogu u potpunosti integrirati u prostorno planiranje i uključiti u obvezne urbanističke planove.

Prilagodba putem integralnog planiranja korištenja zemljišta podrazumijeva suradnju između različitih sektora (npr. industrije, prometa, poljoprivrede, šumarstva) i sustava governancea, uključujući sudjelovanje i koordinaciju brojnih dionika s ciljem postizanja dogovora. Edukacija dionika i donositelja odluka o rizicima i mogućnostima klimatskih promjena i poticanje dijaloga središnji je zadatak u cjelokupnom procesu.

Troškovi i koristi

Odabirom pravilnog i održivog korištenja zemljišta izbjegava se neadekvatno upravljanje i zlouporaba resursa u integralnom planiranju korištenja zemljišta, povećava se otpornost na klimatske promjene, a okoliš štiti od propadanja. Planiranje korištenja zemljišta kao preventivna mjera prilagodbe klimatskim promjenama izbjegava druge reaktivne mjere planiranja koje mogu imati veće društvene i gospodarske troškove, a istovremeno biti manje učinkovite, poput povlačenja rizične infrastrukture i pregovora o naknadi ili subvencijama zbog prenamjene zemljišta. Razborito planiranje pomaže zajednicama u prognoziranju i prilagodljivom odgovoru na ekstremne događaje, kao i u smanjenju budućeg rizika. Osim smanjenja utjecaja klimatskih promjena, planiranje korištenja zemljišta donosi i druge koristi, primjerice, više mogućnosti za rekreaciju ili bolju kvalitetu života, posebno u urbanim sustavima.

U Hrvatskoj je provedena procjena učinaka potencijalnih zona obalnog odmaka (tj. zona ograničene gradnje) na budući utjecaj obalnih poplava na nacionalnoj razini (Lincke i sur., 2020.). Zaključak studije je da ograničenja gradnje i upravljana prenamjena mogu značajno smanjiti buduće troškove nastale uslijed obalnih poplava, posebno u kombinaciji s mjerama zaštite. Kombinacijom mjera zaštite i ograničenja gradnje u zonama obalnog odmaka buduće troškove obalnih poplava u 2100. godini moguće je smanjiti do 39%. Kombinacijom mjera zaštite i upravljane prenamjene budući troškovi obalnih poplava mogu se smanjiti za oko 87%. U slučaju da se mjere zaštite ne primjenjuju, ograničenja gradnje mogu smanjiti predviđene troškove poplave u 2100. godini do 22% (sve procjene odnose se na RCP 8.5).

Planiranje korištenja zemljišta također može donijeti koristi ublažavanja klimatskih promjena, jer nepravilno korištenje zemljišta može utjecati na važne kopnene ekosustave koji djeluju kao ponori ugljika. Uloga korištenja zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva (LULUCF) u ublažavanju klimatskih promjena uglavnom je prepoznata zbog njihove uloge u uklanjanju stakleničkih plinova (GHG) iz atmosfere i akumulaciji zaliha ugljika. Održivo upravljanje korištenjem zemljišta, sadnja i sanacija šuma i prenamjena zemljišta (primjerice, prenamjena izgrađenog područja u šumsko područje) doprinose ublažavanju klimatskih promjena.

Znatno veći troškovi od onih povezanih s postupkom planiranja dolaze od stvarnih mjere koje su potrebne za obnavljanje tla i njegove prirodne funkcionalnosti (npr. v. Smanjenje potrošnje zemljišta).

Troškovi su vrlo promjenjivi i uključuju različite etape procesa, uključujući procjenu trenutnih i budućih uvjeta, izradu plana, uključivanje dionika i procjenu provedbe plana kroz praćenje (monitoring). Planiranje korištenja zemljišta često predstavlja interdisciplinarni napor na kojemu rade stručnjaci različitih profila, primjerice: urbanisti, arhitekti, sociolozi, stručnjaci za zaštitu okoliša, hidrolozi, biolozi, itd.

Vrijeme provedbe i vijek trajanja

Prilagodba kroz planiranje korištenja zemljišta zahtijeva dugoročnu viziju koja uzima u obzir dugoročne posljedice klimatskih promjena. Vijek trajanja velikim dijelom ovisi o glavnom tematskom području intervencije, a proteže se od dva ili tri desetljeća (npr. obnova ili preseljenje urbane infrastrukture) do preko 100 godina (aktivnosti usmjerene na zaštitu obale ili prenamjenu zemljišta).

Trebalo bi razmotriti mogućnost povremene revizije planova, uz fleksibilan i prilagodljiv pristup prostornom planiranju, kako bi se omogućilo uključivanje novih znanstvenih spoznaja i revizije aktivnosti na temelju praćenja (monitoring) postupno provedenih mjera.

Izvor dodatnih informacija

FAO, (2017.). Land resource planning for sustainable land management

Zucaro, Z., Morosini, R (2018.). Sustainable land use and climate adaptation: a review of European local plans

OECD (2916.). Urban green growth, spatial planning and land use

Musco F. i sur. (2016.). Padova Resiliente. Linee guida per la costruzione del Piano di adattamento al cambiamento climatico