Gradnja i učvršćivanje pješčanih dina (sipina)

Opis

Erozija dina (sipina) rezultat je djelovanja vjetra i valova. Radi se o prirodnoj pojavi koja se može pogoršati ljudskim djelovanjem, primjerice, sravnjivanjem dina radi izgradnje urbanih naselja, parkirališta, šetnica itd. To pridonosi manjku plažnog sedimenta potrebnog za prevladavanje razdoblja intenzivnih oluja. Osim toga, uklanjanje vegetacije s dina ili uređenje pristupa plaži u poprečnom smjeru u odnosu na dinu može imati isti učinak. Gradnja i revitalizacija dina jedna su od najvažnijih tehnika u borbi protiv erozije obale i utjecaja porasta razine mora duž pješčanih plaža, kao i očuvanja funkcija dina, ne samo kao spremnika za pijesak, već i kao važnih ekosustava.

Gradnja dina obuhvaća gradnju umjetnih dina oponašanjem oblika prirodnih dina, često po lančanom sustavu gradnje. Dine se grade od pijeska koji se najčešće dovozi s vanjskog izvorišnog područja, a oblikuju se pomoću buldožera, što se često provodi istovremeno s dohranjivanjem plaže. U mnogim se slučajevima geotekstili koriste kao jezgra, jer u tom slučaju nema tolike potrebe za građevinskim strojevima i zahtjevnim transportom. Mogu se koristiti i mreže od sintetičkih vlakana s krupnijim i sitnijim šljunkom.

Učvršćivanje dina uključuje sljedeće procese: 

•  Sadnja trave na površini pješčane dine, s ciljem nakupljanja i zadržavanja pijeska radi stabilizacije i zaštite od oštećenja uslijed oluje. Relativno je malo biljnih sorti koje uspijevaju na dinama: odabrane vrste moraju biti otporne na nanose (siltaciju), vjetar i sol. Potrebno je redovito pratiti posađenu vegetaciju i, po potrebi, ponovno saditi. Ponekad je potrebno izvesti dodatne radove, poput ugradnje vjetrobrana kako bi se spriječile pojave erozije uslijed djelovanja vjetra i čupanja korijenja iz tla.
•  Prekrivanje površine dine: prekrivanje površine dine ostacima bilja i granjem radi stabilizacije pijeska, poticanja nakupljanja pijeska i zaštite vegetacije dina. Materijali koji se koriste za prekrivanje mogu biti biorazgradivi i tako poticati rast biljaka i trave. Takvi materijali mogu se položiti na tlo ručno ili mehanički (prekrivanje često mora biti ograničeno, jer transport materijala strojevima može dovesti do pogoršanja). Materijal za prekrivanje treba redovito održavati.
•  Ograđivanje dina uzduž njihove površine u smjeru mora kako bi se potaknulo taloženje nanesenog sedimenta i stvorila prepreka koja ublažava udare vjetra i valova. Ograde su često izrađene od drveta, ali i od drugog materijala (npr. modificirane rabljene mreže za ribolov). Ograđivanje dina može povećati taloženje organske tvari i rezultirati rastom trave i drugog bilja. Ova je tehnika teško provediva na strmim padinama i u nestabilnim područjima, a održavanje je zahtjevnije u turističkim područjima s velikim brojem ljudi.

Metode učvršćivanja dina često se kombiniraju: sadnja trave obično zahtijeva i ogradu i prekrivanje za uspješan rast. Takve metode općenito ne oštećuju dine , ali mogu ograničiti pristup plaži, iako se u mnogim slučajevima šetnice i ograđene staze mogu postaviti izvan tih područja. Takve (često drvene) šetnice posjetitelji plaža rado prihvaćaju jer se čini da više vole hodati šetnicom nego po pijesku, a time pristup plaži općenito postaje lakši. 

Troškovi i koristi

Učvršćivanje dina i tehnike gradnje mogu kombinirati obranu obale od valova i erozije s drugim koristima, kao što su očuvanje staništa, bioraznolikost i ekoturizam. Intervencije na dinama učinkovitije su kada su sadržane u planu revitalizacije ili izgradnje cjelovitog obalnog pojasa.

Tehnike učvršćivanja dina povoljna su rješenja za smanjenje erozije, pod pretpostavkom da za uporabu konkretnog zemljišta nema nikakvih zapreka. Međutim, u slučaju snažne erozije, ove tehnike će vjerojatno imati slab učinak. Izvođenje radova može biti zahtjevno: ovakve intervencije imaju ograničen vijek trajanja i zahtijevaju često održavanje (zamjena biljaka, stavljanje gnojiva, zamjena grana otpuhanih vjetrom, popravak šteta nakon vandalizma itd.). Stoga bi troškovi održavanja tijekom godina mogli premašiti inicijalne troškove mjera sanacije. 

Troškovi gradnje dina mogu biti sličnog raspona kao i troškovi dohranjivanja plaža. Potrebno je predvidjeti i troškove održavanja, poput redovite sadnje trave ili postavljanja ograde. Izgrađene dine plaži mogu vratiti njezinu rekreacijsku vrijednost i pružiti vrijedna staništa životinjskim i biljnim vrstama. Također, hibridne kombinacije jezgre nasipa unutar dine mogu pružiti visoku razinu sigurnosti u kombinaciji s atraktivnijim krajolikom.
U nedavno objavljenom radu autora Fernández-Montblanc i sur. (2020.) prikazana je jednostavna ekonomska procjena temeljena na prethodnim iskustvima dohranjivanja i rekonstrukcije dina u regiji Emilia-Romagna. U studiji se navodi da se procjena troškova (Tablica 1.) za nedavnu sanaciju dina (rekonstrukcija i obnavljanje vegetacije) u regionalnom obalnom području kretala od 30.000 do 250.000 eura za površinu od 100 m duljine dina. Međutim, i dalje je vrlo teško procijeniti precizne iznose.

Tablica 1. Popis usluga iz prethodnih iskustava rekonstrukcije dina/obnavljanja vegetacije u regiji Emilia-Romagna (Fernández-Montblanc i sur., 2020)

U projektu RISC-KIT, troškovi povišenja i proširenja dine Praia de Faro (Portugal) u sklopu postupka sanacije procijenjeni su na otprilike 62 do 74 €/m³. U usporedbi s drugim mjerama koje postižu slične učinke, pretpostavlja se da konzervativni 40-godišnji vijek ove mjere sanacije dina rezultira isplativošću od približno 1,50 do 1,85 €/m³ na godišnjoj razini.

Vrijeme provedbe i vijek trajanja

Vrijeme provedbe: 1-5 godina; Vijek trajanja: 5-25 godina, u nekim slučajevima i preko 40 godina

Izvor dodatnih informacija

https://climate-adapt.eea.europa.eu/metadata/adaptation-options/dune-construction-and-strengthening

https://www.coastal-management.eu/measure/dune-strengthening-rehabilitation-and-restoration

https://www.coastal-management.eu/measure/example-cost-effectiveness-analysis-wooden-path-over-dune-praia-de-faro-pt

Fernández-Montblanc, T., Duo, E., and Ciavola, P. (2020) Dune reconstruction and revegetation as a potential measure to decrease coastal erosion and flooding under extreme storm conditions, Ocean & Coastal Management, https://doi.org/10.1016/j.ocecoaman.2019.105075

Linham, M.M. and Nicholls, R.J. (2010) Technologies for climate change adaptation: coastal erosion and flooding (TNA Guidebook Series) New Delhi, IN.

PAP/RAC (2021) Priručnik za jačanje otpornosti obala Jadrana, INTERREG AdriAdapt projekt, Split.

UNEP (2016) Options for Ecosystem-based Adaptation (EBA) in Coastal Environments: A Guide for environmental managers and planners. UNEP, Nairobi

Srdačno zahvaljujemo prof. Enzu Pranziniju sa Sveučilišta u Firenci, na svoj pomoći i podršci u pripremi ovog teksta.