Integralni sustav za zaštitu Venecije i njezine lagune od poplava

Klimatski utjecaji
Oluje, Poplave, Porast razine mora
Sektori
Smanjenje rizika od katastrofa, Specifično za pojedini sektor, Upravljanje obalnim područjem, Urbanizam
Vrijeme implementacije
Slijedom posebnih zakona donesenih na nacionalnoj razini 1973. godine koji su zaštitu Venecije i njezine lagune proglasili „pitanjem od najvećeg nacionalnog interesa“, faza planiranja sustava MOSE započela je osamdesetih godina prošlog stoljeća. Bio je to dugotrajan proces. Prvi projekti izrađeni su 1981., 1989. i 1992. godine, redovito uz odobrenje Vrhovnog vijeća za javne radove. U istom razdoblju, kako bi se podržalo planiranje i odabralo najbolje rješenje među mogućim alternativama, provedeno je nekoliko studija o stanju okoliša (hidrodinamika, morfologija, meteorološko-pomorski uvjeti i kvaliteta vode) Venecijanske lagune. Čak su provedena eksperimentalna ispitivanja u punom opsegu koja su ostala na snazi od 1988. do 1992. godine. Nakon što je konačni projekt odobren 2002. godine, radovi na izgradnji sustava MOSE konačno su započeli 2003. godine. U srpnju 2020. uspješno je izvedeno prvo cjelovito testiranje svih mobilnih barijera. Dovršeno je 95% radova, a očekuje se da će sustav u potpunosti započeti s radom 2021. godine. U međuvremenu, mobilne barijere već su se koristile u jesen 2020. godine kako bi zaštitile Veneciju od događaja visokog vodostaja. Lokalne mjere obrane od poplave završene su u nekoliko naselja u području lagune. Ipak, na aktivnostima kojima će se osigurati zaštita 12% javne površine Venecije, uključujući područje Trga svetog Marka, do sigurnosne razine od 110 cm i dalje je potrebno raditi. Završene su glavne zaštitne intervencije duž priobalnog područja, dok je u tijeku redovno i izvanredno održavanje. Iz perspektive inženjerske struke, vijek trajanja sustava MOSE procjenjuje se na 100 godina. Međutim, njegov stvarni vijek trajanja ovisi o brzini porasta razine mora u budućnosti.

Geografski kontekst i klimatski izazovi

Smještena uzduž najsjevernijeg dijela talijanske jadranske obale, Venecijanska laguna prostrani (550 km2) je plitkovodni sustav (prosječne dubine oko 1 m) povezan s morem kroz tri prolaza (od sjevera prema jugu, to su Lido, Malamocco i Chioggia). Unutar lagune nalaze se dva glavna urbana područja: povijesni grad Venecija, smješten usred lagune, i grad Chioggia koji se nalazi na njezinom južnom kraju. Manja naselja raštrkana su po ostalim otocima u laguni (npr. Burano i Murano) i duž čitavog priobalja (dva barijerna otoka Lido i Pellestrina te priobalna područja Cavallino i Sottomarina povezana s kopnom) koja odvajaju lagunu od mora. Na području lagune svoje mjesto pronašla su raznolika staništa, uključujući 40 km2 slanih močvara (tj. nizinska područja prekrivena halofitskom vegetacijom), plimne zaravni, sublitoralni plićaci i 1500 km kanalske mreže. Ovaj izrazito morfološki sustav potiče širenje plimnih struja kroz lagunu i osigurava staništa bogate bioraznolikosti.

Gibanje vode unutar lagune ovisi o poludnevnoj plimi, raspona do 1 metra; radi se ujedno i o najvećem rasponu u cijelom Sredozemnom moru. Područja niskog tlaka i jaki vjetrovi koji pušu nad Jadranom (posebno Scirocco s jugoistoka) rezultiraju olujnim udarima koji uzrokuju poplavljenost (posebno ako se olujni udari javljaju u kombinaciji s najvišom astronomskom plimom) grada Venecije i drugih urbanih naselja na području lagune. 

Tijekom dvadesetog stoljeća grad Venecija i cijela laguna postajali su sve izloženiji poplavama, jer su na to područje kombinirano djelovali sljedeći čimbenici:

  • Slijeganje tla: trenutno iznosi oko 1 mm/godišnje u povijesnom središtu Venecije i do 3-4 mm/godišnje u sjevernom dijelu lagune (Tosi i sur., 2018.). U razdoblju od 1950.-1970., Venecija gubi oko 12 cm zbog slijeganja tla nastalog ljudskim djelovanjem, uzrokovanog povlačenjem podzemnih voda u industrijske svrhe, koje je zaustavljeno nakon sedamdesetih godina prošlog stoljeća.
  • Eustazija: iznosi oko 8-10 cm od sedamdesetih godina prošlog stoljeća do danas.
  • Progresivna erozija i izmjena tipičnih morfoloških značajki lagune.

Kombinirani učinak eustazije i slijeganja doveo je do povećanja relativne srednje razine mora koja je trenutno oko 31 cm (prosjek posljednjih 15 godina) veća od razine iz 1897. godine. Slijedom toga, učestalost iznimnih događaja visokog vodostaja u proteklih deset godina (definiranih kao plimni događaj koji doseže najmanje razinu od 110 cm iznad lokalne nulte razine) pokazuje nagli porast od druge polovice 20. stoljeća: od 13 takvih događaja u razdoblju 1950.-59., preko njih 44 u razdoblju 1990.-1999., sve do čak 95 u razdoblju 2010.-2019. (pojedinosti o gore navedenim događajima nalaze se na mrežnoj stranici Centra za prognozu morskih mijena i ranog upozorenja općine Venecija, ICPSM ).

Različita područja grada Venecije karakteriziraju različite nadmorske visine tla iznad lokalne nulte razine plime. Najniža točka u gradu (+64 cm) nalazi se ispred crkve svetog Marka, a cijeli Trg svetoga Marka karakterizira niska nadmorska visina (na razini od otprilike 80/90 cm). Plimni događaj koji dosegne 110 cm poplavljuje oko 12% grada Venecije, dok će 70% grada biti poplavljeno u slučaju plimnog događaja na razini 150 cm, odnosno 88% kada visoki vodostaj dosegne 190 cm (ICPSM).

Najgora zabilježena poplava dogodila se 4. studenog 1966. kada je voda dosegla rekordnu razinu od 194 cm i 22 sata zadržala se na razini iznad 110 cm. Nakon tog događaja, cijeli svijet saznao je za veliku ranjivost Venecije, što je Italiju navelo na donošenje posebnih zakona s ciljem zaštite toga grada. Stoga je počela obrana Venecije od poplava kroz studije i projekte, što je 1981. dovelo do prvog preliminarnog projekta koji je po prvi put uključivao ideju izgradnje mobilne brane na tri ulaza u kanal. Nakon dulje faze detaljnih studija, planiranja i dizajna, ovo je rješenje stiglo do faze provedbe tek 2003. godine. Godina 2019. dugo će se pamtiti po izrazito velikom broju izvanrednih morskih događaja i s njima povezanih poplava koje su se dogodile između studenog i prosinca: 12. studenog voda je dosegnula značajnu razinu od 187 cm (druga najviša zabilježena razina), dok je u istom tjednu plima tri puta premašila razinu od 140 cm. Slike i video zapisi olujnog udara koji je pogodili grad u noći 12. studenog obišli su svijet i pridonijeli rješavanju zastoja radova za obranu grada od poplava.

Očekuje se da će porast razine mora izazvan klimatskim promjenama dodatno pogoršati rizik od poplava. Autori Antonioli i sur. (2017.) navode da se projekcije relativnog porasta razine mora do 2100. godine za Sjeverni Jadran (područje Venecije) kreću u rasponu od 58 do 101 cm. Takve procjene uključuju doprinos lokalnih vertikalnih kretanja (kopnene tektonske i glacioizostatičke stope) i globalne projekcije eustazije (prema najcrnjem scenariju iz Petog izvještaja o procjeni IPCC-a (AR5) RCP8.5). Suprotno tome, nekoliko modela u scenarijima umjerenih do ozbiljnih emisija projicira trend smanjenja pojave olujnog nevremena na Jadranu (Bonaldo i sur., 2017; Lionello i sur., 2017.), iako se ove projekcije smatraju vrlo nesigurnima i potrebno ih je promatrati s dozom opreza. U nedostatku mjera zaštite, porast razine mora neće samo izravno utjecati na broj i intenzitet poplavnih događaja, već će imati i druge posljedice. Povećavat će se dubina vode u laguni, koja je protekom vremena ionako porasla, posebno zbog erozije tipičnih prirodnih staništa lagune, a vjerojatno će povećati eroziju i nestajanje plimnih zaravni i močvara. Očekuje se da će porast razine mora priobalje izložiti povećanoj eroziji i poplavama i time postati prijetnja za funkciju zaštite koju pruža cijeloj laguni, kao i predstavljati ozbiljniji rizik za priobalna naselja i zajednice. 

Ciljevi

Kako bi se grad Venecija i njezina laguna zaštitile od poplava, provodi se integralni sustav intervencija. Ovo je dio još šireg okvira definiranog takozvanim “Općim planom intervencija” koji je prvi put uspostavljen 1986. godine u skladu s posebnim zakonodavstvom koje uređuje mjere zaštite Venecije. Opći plan uključuje tri međusobno povezana glavna cilja: obrana grada u slučaju visokog vodostaja, obrana primorja i lagune od morskih oluja i zaštita okoliša lagune.

Provedene mjere prilagodbe u konkretnom primjeru

Prilagođavanje ili poboljšanje nasipa i brana
Dohranjivanje plaže
Gradnja i učvršćivanje pješčanih dina (sipina)
Podizanje/širenje priobalnog zemljišta
Revitalizacija i upravljanje obalnim močvarnim područjima

Rješenja

Integralni sustav zaštite Venecije i njezine lagune od poplava čine tri glavna bloka intervencija: sustav mobilnih barijera postavljen na tri prolaza koji vode u lagunu, lokalne mjere za obranu urbanih područja od poplava i zaštita lagunske obale. 

Sustav mobilnih barijera, poznat kao sustav MOSE (eksperimentalni elektromehanički modul) sastoji se od niza mobilnih brana postavljenih na sve ulaze u lagunu. Zaštitni sustav na uvali Malamocco sastoji se od 19 brana, a na uvali Chioggia postavljeno je 18 brana. Zbog svoje širine i prisutnosti dvaju kanala (Treporti na sjeveru i San Nicolò na jugu), prolaz Lido ima dvije barijere koje se sastoje od 21, odnosno 20 mobilnih brana. U redovnim uvjetima plime i oseke, barijere leže na dnu kanala (kao specijalne komore na samome dnu), potpuno neprimjetne i bez utjecaja na razmjenu vode između mora i lagune. Uslijed prognozirane plime koja bi prelazila definiranu sigurnu razinu vodostaja, komprimirani zrak pumpa se u komore brana izbacujući iz njih vodu, uslijed čega one plutaju, rotiraju se oko svoje osi i tvore barijeru koja se podiže prema površini vode. Na taj način, ulaz u lagunu iz mora privremeno se zatvara i blokira prodor vode u lagunu. Prolazi ostaju zatvoreni tijekom visokog vodostaja i odgovarajućih logističkih operacija. Nakon toga će se barijere napuniti vodom i vratiti u prvobitni položaj unutar komore. Manevar podizanja i spuštanja barijera slijedi preciznu proceduru i temelji se na modelu potpore odlučivanju. U slučaju izvanrednih događaja visokog vodostaja, barijere se podižu, pri čemu ostaje dovoljno slobodnog prostora zbog mogućeg rasta vodostaja u laguni zbog prodora vode iz rijeka, padalina i vode koja prolazi između brana (riječ je o vrlo uskom prostoru), kao i lokalnog vodostaja pod utjecajem vjetrova koji pušu na području lagune (tj. bure koja puše sa sjeveroistoka nastojeći potisnuti vodu prema jugozapadnom dijelu lagune u kojem se nalazi Chioggia, povećavajući tako rizik od poplave na tom području).

Projekt mobilnih barijera uglavnom je dovršen (više od 95% radova privedeno je kraju). Iako neke radove na sustavima barijera još treba dovršiti, sustav MOSE aktiviran je, premda još uvijek u fazi testiranja, nekoliko puta tijekom jeseni 2020. godine, čime se Veneciju i Venecijansku lagunu obranilo od jakih plima. Kada sustav MOSE bude u cijelosti operativan, aktivirat će se kada vodostaj prijeđe prag od 110 cm. To znači da će plime između 80 cm (nadmorska visina najnižeg područja u Veneciji koja odgovara Trgu svetog Marka) i 110 cm i dalje uzrokovati poplave u nekim dijelovima grada.

Iz tog je razloga projekt mobilnih barijera integriran s lokalnim mjerama obrane od poplava, koje se uglavnom sastoje od povišenja riva i nogostupa na područjima niže nadmorske visine (moguće i do 110 cm) u urbanim naseljima smještenima na području lagune i priobalja. Ostale lokalne mjere obrane od poplava (primjerice, manje brane duž urbanih kanala i obrambeni zidovi) provode se na određenim područjima u kojima nije moguće podići razinu javnih urbanih površina. Takvi su zahvati privedeni kraju na nekoliko javnih površina, ali ne i na svim, i te se mjere ne odnose na privatne urbane prostore. Kada plima dosegne razinu od 110 cm, 12% Venecije i dalje će biti poplavljeno, a mobilne brane neće se aktivirati. Zbog svoje posebno niske nadmorske visine, Trg svetog Marka predstavlja najkritičnije područje u gradu: plima od 90 cm poplavi gotovo 2/3 trga, a uslijed porasta vodostaja od 100 cm, trg će biti u potpunosti poplavljen. Na ovom području trenutno se provodi samo nekoliko mjera lokalne obrane od poplava, posebno kako bi se zaštitilo ulazni vestibul crkve svetog Marka do razine od otprilike 88 cm. Osmišljen je mnogo širi i jasniji sustav zaštite cijelog trga i okolice sve do razine od 110 cm (uključujući povišenje riva i urbanih kolnika i pločnika niže nadmorske visine, kao i reorganizaciju cijele kanalizacije i odvodnog sustava) koji će se provoditi u narednim godinama.

Zaštita priobalnog područja od olujnih udara i erozije predstavlja treći stup intervencija s ciljem obrane Venecije i njezine lagune od poplava. Priobalni pojas koji se prostire na 60 km (od sjevera prema jugu, to su redom Cavallino, Lido, Pellestrina i Sottomarina) ojačan je opsežnom dohranom plaža pri čemu se koristilo oko 9 milijuna kubnih metara pijeska. Dohranjivanje plaža bilo je integrirano sa sivim mjerama, uključujući jačanje drevnih sustava obrane od poplava (tzv. „murazzi“, morski zidovi od kamenih blokova duž dijela otoka Lido i Pellestrina postavljeni u zaleđu pješčane plaže), jačanje postojećih pera i šest lukobrana koji razgraničavaju ulaze u lagune i izgradnju potopljenih grebena ispred dohranjenih plaža radi disipacije valova. Na kraju, ojačano je ili rekonstruirano 8 kilometara dina, posebno uz priobalni pojas Cavallina, s dvostrukim ciljem pružanja kvalitetnije zaštite obalnih područja od poplava i vraćanja dragocjenih obalnih staništa. Opisane intervencije na priobalnom području laguna završene su i redovito se prate i održavaju.

Kao odgovor na postupak zbog povrede prava koje je utvrdila Europska komisija 2003. godine zbog nesukladnosti izgradnje sustava MOSE s direktivama koje su pravni temelj za mrežu Natura 2000, razvijen je Plan mjera zaštite okoliša, čiji je cilj ne samo osigurati naknadu, već općenito obnoviti i prenamijeniti ekosustav lagune. Plan uključuje nekoliko vrsta mjera, kao što su obnova slanih močvara i plimnih zaravni, presađivanje morske trave, stvaranje novih priobalnih staništa (npr. dina), ekološka prekvalifikacija gradilišta sustava MOSE postavljenom na trima ulazima i druge intervencije usmjerene na poboljšanje okolišne vrijednosti područja od posebnog značaja za zajednicu (SCI – Sites of Community Importance) i područja posebne zaštite (SPA – Special Protection Areas). Ovaj ambiciozni plan proveden je samo djelomično i morat će se dovršiti u godinama koje slijede, u bliskoj koordinaciji sa svim intervencijama usmjerenim na suzbijanje erozije, koja predstavlja još uvijek neriješeni, kritični problem koji utječe na Veneciju i istoimenu lagunu.

Voditelj inicijative i ključni partneri

Ministarstvo infrastrukture i javnih radova, posredstvom međuregionalne Službe za javne radove u Venetu, regije Friuli – Giulia i Trentino Alto Adige (nekadašnja nadležna uprava za upravljanje vodama u Veneciji), nadležno je za prostornu i ekološku zaštitu Venecije i istoimene lagune, u što ulazi i obrana od poplave. Putem koncesionara, konzorcija Venezia Nuova, ovo tijelo provodi sve aktivnosti predviđene “Općim planom intervencija”. Provedbu ovog plana nadgleda Zajednički odbor za upravljanje, koordinaciju i kontrolu u skladu sa Zakonom br. 798/84, u kojemu su zastupljene nadležne nacionalne (različita ministarstva) i lokalne institucije (regija Veneto i razne općine, uključujući i Veneciju). Lokalne mjere obrane od poplava provodile su nekadašnja uprava za vode u Veneciji, posredstvom svog koncesionara, kao i općina Venecija, posredstvom trgovačkog društva Insula spa u vlasništvu općine za pružanje usluga urbanog održavanja i infrastrukture.

Temeljem članka 95. Zakona br. 126 od 20. listopada 2020. nekadašnji dekret kojim je osnovana nadležna uprava za Venecijansku lagunu postaje zakon. Novoosnovano tijelo preuzet će od bivše uprave za upravljanje vodama nadležnosti koje se odnose na zaštitu Venecije i istoimene lagune, a bit će odgovorno i za upravljanje i redovito održavanje sustava MOSE. 

Sudjelovanje dionika

Od samog početka, projekt MOSE naišao je na snažan otpor lokalnog stanovništva, što je potrajalo nekoliko godina. Općenito, zamjerke protivnika odnosile su se na ograničeno sudjelovanje dionika i nepostojanje potpune transparentnosti u procesu donošenja odluka. Glavni razlozi za zabrinutost koje su isticali protivnici projekta odnosile su se na nedostatak cjelovite procjene alternativa, previsoke cijene barijera, štete nastale u fazi izgradnje, promjene ekosustava lagune i njezine hidrodinamike i morfologije te rizik od kvara sustava u slučaju posebno teških uvjeta.

U svakom slučaju, smatra se da se projekt MOSE temelji na očiglednim projektnim ograničenjima, definiranima posebnim zakonskim i državnim aktima. Isto tako, prošao je dugotrajan i detaljan tehnički i administrativni postupak odobrenja  u koji je bilo uključeno više organizacija i nadležnih tijela. Podaci prikupljeni tijekom ovog postupka korišteni su za ažuriranje i pregled tehničkih rješenja projekta.

2018. godine pokrenuta je javna rasprava sa zainteresiranim lokalnim dionicima kako bi se razgovaralo o boljim načinima integracije sustava mobilnih barijera u okoliš lagune, a posebno u tri uvale, s posebnim naglaskom na krajobrazne i arhitektonske aspekte (više informacija o ovom procesu dostupno je na posebnoj mrežnoj stranici). 

Čimbenici uspjeha i ograničavajući čimbenici

Povijest MOSE-a duga je i složena, zbog čega je procjena čimbenika uspjeha i ograničavajućih čimbenika izazovan zadatak. Uistinu nije moguće prikazati cijeli spektar različitih (negativnih i pozitivnih) razmatranja o intervenciji tako velikih razmjera koje su izražavali njezini predlagatelji, pristalice i protivnici.

Faza planiranja i dizajna mobilnih brana započela je osamdesetih godina prošlog stoljeća, dok je njihova izgradnja započela 2003. godine. Čitav proces ometaju razni čimbenici, uključujući nedostatak potpunog angažmana dionika i s tim povezano snažno protivljenje lokalnog stanovništva, povećanje troškova i sveukupno kašnjenje zbog tehničkih i upravljačkih problema, uključujući one povezane s raspoloživošću sredstava i institucionalnim sukobima. Štoviše, u razdoblju 2013.-2014. istragom je otkrivena golema korupcijska hobotnica, što je dovelo do uhićenja političara i menadžera uključenih u projekt. Kao rezultat toga, radovi su privremeno obustavljeni, a došlo je i do odgode termina dovršetka projekta.

Dramatična poplava koja se dogodila 12. studenoga 2019. ponovno je ukazala na krhkost Venecije i ostalih povijesnih naselja na području lagune te potvrdila potrebu da se što prije krene s realizacijom zaštitnog sustava. Nakon nekoliko provedenih testiranja, projekt MOSE prvi je put uspješno aktiviran 3. listopada 2020. kada je razina mora u Veneciji porasla za 130 cm. Nakon toga, u razdoblju između listopada i studenog 2020. mobilne barijere nekoliko su se puta podizale. Pokazale su se učinkovitima u zaštiti Venecije u različitim uvjetima, uključujući posebno teške uvjete kao što su jaki udari vjetrova juga i bure, ponovljenim i duljim blokiranjem ulaza u lagunu (uslijed četiri uzastopna plimna događaja od 120-130 cm, između 4. i 6. prosinca mobilne brane blokirale su ulaz vode oko 45 sati, tek uz privremeno otvaranje uvale Malamocco u trajanju od oko 3 sata 5. prosinca 2020.). 

Sustav MOSE dio je šireg sustava intervencija. Zapravo, integracija različitih vrsta mjera (mobilne barijere, lokalna urbana obrana od poplava i obrana obale lagune) koje doprinose istom cilju jedna je od glavnih snaga pristupa koji se koristi za zaštitu Venecije i njezine lagune. Kao što je opisano u odjeljku “Rješenja”, neke dijelove sustava tek treba dovršiti, a postoje i drugi elementi na kojima još treba raditi:

  • Postupak podizanja mobilnih barijera aktivira se nakon prognoze koja zahtijeva određenu razinu zaštite. Trenutno su dostupni različiti sustavi prognoziranja, uključujući sustav kojim upravlja Konzorcij Venezia Nuova, kao i onaj za koji je zadužen Centar za prognozu morskih mijena i ranog upozorenja općine Venecija, koji također stanovništvu pruža rana upozorenja o skorom porastu vodostaja. Puno se postiglo na polju unapređenja pouzdanosti modela prognoziranja; međutim, nesigurnost prognoza i dalje ostaje značajan problem.
  • Podizanjem barijera zaustavlja se svaka plovidbena aktivnost, što utječe na normalan rad venecijanske luke (koja se nalazi unutar lagune) i ostale aktivnosti ovisne o plovidbi, kao što je ribarstvo. Brodska prevodnica na ulazu Malamocco izgrađena je kako bi se osigurao operativni kontinuitet i pristup venecijanskoj luci za komercijalne brodove, čak i kada su mobilne barijere podignute. Štoviše, skloništa i manje brodske prevodnice na ulazima Lido i Chioggia postavljaju se kako bi se plovilima za rekreaciju i plovilima za hitne slučajeve omogućilo sklonište i prolaz za vrijeme blokade. Sustavi prevodnica i skloništa još uvijek nisu u funkciji.
  • Iz perspektive inženjerske struke, vijek trajanja sustava MOSE procjenjuje se na 100 godina. Međutim, njegov stvarni vijek trajanja ovisi o brzini porasta razine mora u budućnosti. To će utjecati na učestalost i broj podizanja brana. Na određenoj granici porasta razine mora, učestalost zatvaranja kanala mogla bi postati teško upravljiva i neodrživa zbog posljedica utjecaja na ekosustav lagune i rad luke. Ovo pitanje ujedno je i cilj nedavnih studija koje su još uvijek u tijeku: npr. prema Umgiesseru, 2020 porast razine mora za 50 cm uzrokovat će aktivaciju barijera u prosjeku jednom dnevno, dok će s porastom razine mora za 75 cm laguna u prosjeku više sati biti u blokadi nego otvorena za promet. Doista, valja napomenuti da ovaj problem nije specifičan samo za projekt MOSE, ali svakako bi utjecao na svako alternativno rješenje koje ima za cilj regulaciju plimnih tokova na ulazima u lagune, a u cilju obrane Venecije od poplava.

Troškovi i koristi

Ukupni trošak mobilnih barijera procjenjuje se na 5,5 milijardi eura, uključujući i prekvalifikaciju konkretnih objekata za održavanje i rad sustava MOSE, kao i radove na prekvalifikaciji koji su nužni radi bolje integracije mobilnih barijera unutar lagune. Izvore financiranja na nacionalnoj je razini osigurala Talijanska Republika, koja će također osigurati resurse potrebne za rad i održavanje sustava. Službene procjene troškova održavanja i rada još nisu dostupne.

Glavni pozitivan ishod je zaštita Venecije i njezine lagune od poplava koje nastaju uslijed plima i olujnih udara, uključujući ekstremne događaje, u današnjim i – do određene mjere – budućim uvjetima na moru. Socioekonomske koristi su očite, jer projekt pomaže da se izbjegne šteta za socioekonomske aktivnosti gradova u području lagune koje nastaju uslijed poplava. Štoviše, mobilne bi se barijere mogle potencijalno koristiti u obnovi lagunskog okoliša reguliranjem, u određenim uvjetima, plime i oseke unutar lagune i razmjene vode s morem; npr. pojačanim ispiranjem i obnavljanjem vode u područjima laguna koja su sklona anoksičnim krizama za vrijeme ljeta.

Kontakti

Elena Zambaldi
Consorzio Venezia Nuova
Castello 2737/F, 30122 Venezia
E-mail: elena.zambardi@consorziovenezianuova.com
E-mail institucije: info@consorziovenezianuova.com

Izvor dodatnih informacija

https://www.mosevenezia.eu/

Zemljovid

\\thedc01\Thetis_work\Aperte\220337_AdriAdapt PAP 2020\B. Attività\B4. Case studies\Mappe\Adriatico\07_20201109_ADRIATICO_Venice_v2.jpg

Slike

Naslov: Povijesni prikaz događaja izrazito visokog vodostaja u Veneciji

Opis: Promjena srednje razine mora u Veneciji i godišnja raspodjela događaja izrazito visokog vodostaja (plimni događaji koje se kreću u rasponu višem od 110 cm iznad lokalne nulte razine)

Izvor: Centar za prognozu morskih mijena i ranog upozorenja općine Venecija; https://www.comune.venezia.it/it/content/variazioni-livello-medio-mare

Naslov: Venecijanska laguna i tri uvale

Opis: Venecijanska laguna povezana je s morem kroz tri uvale; od sjevera prema jugu, to su redom: Lido, Malamocco i Chioggia

Izvor: https://www.mosevenezia.eu/

Naslov: Mobilne barijere sustava MOSE

Opis Prvo cjelovito testiranje uspješno je izvedeno u srpnju 2020.

Izvor: https://www.mosevenezia.eu/

Naslov: Preklopne brane

Opis: Prikaz preklopnih brana postavljenih na području San Nicolò tijekom postupka operativnog ispitivanja

Izvor: https://www.mosevenezia.eu/

Naslov: Lokalne mjere obrane od poplave u naselju Malamocco na području Lido

Opis: Lokalne intervencije s ciljem podizanja i jačanja nasipa duž lagune dopunska su mjera sustava MOSE i dio istog integralnog pristupa.

Izvor: https://www.mosevenezia.eu/

Naslov: Dohranjivanje plaže uz primorsko područje Pellestrina

Opis: Proveden je opsežan program dohranjivanja plaže s ciljem zaštite venecijanskog primorja od olujnih udara, uključujući i onaj koji je doveo do stvaranja plaže Pellestrina u području ispred drevnog obrambenog sustava „murazzo“ (morski zidovi). Mjera dohranjivanja plaže bila je popraćena perima i potopljenim grebenima.

Izvor: https://www.mosevenezia.eu/

Naslov: Staništa dina u primorskom području Cavallino

Opis: U primorskom području Cavallino, mjera dohranjivanja plaže integrirana je s ojačanjem dina i ponovnom sadnjom vegetacije kako bi se osigurala prirodna obrana od erozije.

Izvor: https://www.mosevenezia.eu/