Podizanje i proširenje obale

Opis

Stoljećima su obalne zajednice koristile stijene i zemlju kako bi proširile i podigle obalno zemljište i osigurale dodatni prostor za život, ali i za obranu od morskih oluja i poplava. U novije vrijeme, ispunjavanje močvarnih područja novim materijalom, kao i obalnih područja ispod razine visoke plime s ciljem izgradnje novih urbanih ili industrijskih zona, postala je uobičajena tehnika osiguravanja novog prostora. Takve tehnike snažno utječu na obalne ekosustave i izravno su u opreci s prelaskom na ekološki svjesniju prilagodbu na klimatske promjene. 

Stvaranjem novog prostora u smjeru mora smanjuju se rizici od morskih oluja na obali i utjecaja poplava u zaleđu: proširenje obalnog zemljišta im smisla u već izgrađenim područjima na kojima nema javnog prostora u blizini rive (slika 1.) i tako je općenito bolje prihvaćeno u javnosti. Međutim, potrebna je posebna pažnja prilikom izvođenja projekata podizanja i proširenja zemljišta na priobalju zbog njihovih utjecaja na obalne i morske ekosustave. Štoviše, proširenje zemljišta na netaknutim, prirodnim obalama čini ih ranjivijima i pogoršava njihove okolišne i krajobrazne karakteristike, stoga takve prakse na tim područjima ne bi trebalo ni razmatrati. To se naglašava u članku 8., stavku 3. Protokola o IUOP-u na Sredozemlju, u kojem se navodi da bi otvoreni prostori u kojima je ograničen ili zabranjen urbanistički razvoj i druge aktivnosti trebali biti isključeni iz proširenja plaža.

Unapređenje obalnog područja također može uključivati nasipavanje plaža. Nasipavanje plaža ne bi trebalo miješati s dohranjivanjem plaže: u hrvatskom jeziku postoji razlika između pojmova dohranjivanje plaže (eng. nourishment) i nasipavanje plaže (eng. beach extension). Dohranjivanje uključuje zamjenu istrošenog plažnog materijala (zbog djelovanja mora i vjetra) unutar unaprijed određenih granica plaže, dok se nasipavanjem plažni materijal širi izvan površine postojeće plaže. Postoje i projekti kada se ispred stjenovitih obala stvaraju nove plaže. U takvim slučajevima, gotovo je nemoguće tvrditi da stvaranje plaža ima funkciju obrane/prilagodbe eroziji ili porastu razine mora: njihova je funkcija jednostavno privući veći broj turista. 

Devedesetih godina prošloga stoljeća, razina nasipa i ulica u Veneciji (Italija) podignuta je kako bi se ojačala zaštita od poplava uslijed porasta vodostaja i kako bi se bar djelomično suzbili učinci porasta razine mora i slijeganja tla (potonje bi se događalo zbog crpljenja podzemnih voda za potrebe industrije, što je praksa započeta u prvoj polovici 20. stoljeća i zaustavljena krajem sedamdesetih godina prošloga stoljeća). Ovaj je zadatak obavljen zajedno s glavnim programom održavanja i obnavljanja cjevovoda za pitku vodu i kanalizaciju, zajedno s ostalom uslužnom infrastrukturom koja se nalazi ispod površine ulica, kao i radovima uklanjanja sedimenta nakupljenog u gradskim kanalima. Dodatni pijesak ili drugi materijal postavljen je nakon radova na podzemnim dionicama, prije zamjene ploča za popločavanje pločnika. Kad god je to bilo moguće, nasipi i ulice podignuti su do predviđene zaštitne visine od 110 cm iznad referentne razine mora (tj. do 30 cm iznad prethodne razine pločnika i kolnika), što je značajno smanjilo preplavljivanje ulica. Prema podacima Grada Venecije (ažuriranima 2011. godine), 12% grada i dalje se nalazi ispod sigurne razine od 110 cm, uključujući čuveni Trg sv. Marka koji se nalazi na niskoj nadmorskoj visini.

U Hrvatskoj je tijekom industrijskog razvoja nakon Drugog svjetskog rata proširenje obalnog kopna (u kombinaciji s obalnim zidovima) bilo relativno uobičajen pristup prilikom postavljanja industrijske infrastrukture. U novije vrijeme, razvoj turizma ponovno je pokrenuo takvu praksu kako bi se osigurao prostor za novu turističku infrastrukturu. Iako obje prakse predstavljaju transformaciju prirodne obale, kada je glavni motiv za transformaciju turizam, ljudi barem donekle žele sačuvati obilježja krajolika i ugodnu atmosferu prostora, plaža i bioraznolikosti, a sve to kako bi bili što konkurentniji na turističkom tržištu. Nažalost, mnoge se takve akcije provode neplanski i bez odgovarajućih dozvola, posebno u slučajevima pojedinačnih građevinskih zahvata, što je značajno smanjilo krajobraznu vrijednost obale. 

Danas bi odluke o širenju/podizanju obalnog područja trebalo donositi prema drugačijim kriterijima, polazeći od negativnih utjecaja uzrokovanih klimatskim promjenama, tj. porastom razine mora i olujnim udarima. S obzirom na relativno visoke ekonomske troškove poduzimanja takvih zahvata i njihovog održavanja, poduzimanje takvih mjera trebalo bi razmatrati u manjem broju slučajeva, kada bi gusto naseljenu obalu ili područje visoke kulturne vrijednosti trebalo zaštititi od rizika od poplave. U Planu upravljanja obalnim područjem Grada Kaštela iz 2019. godine u budućnosti je predviđeno podizanje i proširenje obalnog zemljišta, popraćeno postavljanjem obalnih zidova/valobrana (vidi Sliku 2).

U novije vrijeme, kao dio arhitekture otporne na poplave (npr. u Amsterdamu, Hamburgu, Kopenhagenu) prepoznat je koncept plutajućih kuća, i može se smatrati alternativom proširenju zemljišta u obalnim područjima zaštićenim od djelovanja valova.

Troškovi i koristi

Mogu se razmotriti dodatne mogućnosti nadogradnje, podizanja i/ili proširenja postojeće obale ako za to postoje opravdani tehnološki i ekonomski razlozi; ako se ne očekuje značajniji ekološki gubitak i ako je takav zahvat financijski i društveno prihvatljiv. Financijska prihvatljivost takvog projekta trebala bi ovisiti o financijskoj snazi sadašnjeg stanovništva i njime se ne bi smjelo opterećivati buduće generacije. Također, donositelji odluka trebaju predvidjeti dostatna financijska sredstva za održavanje nakon podizanja/proširenja obale. 

Troškovi i koristi uvelike ovise o konkretnoj lokaciji i potrebama prilagodbe. Primjerice, u Veneciji, sinergija s drugim radovima značajno je smanjila troškove.

Što se tiče ograničenja, jedno od pitanja koje se postavlja u nizinskim područjima u unutrašnjosti zemlje odnosi se na unos deponiranog materijala koji može dovesti do zbijanja i djelomičnog slijeganja tla (što ovisi o lokalnim uvjetima tla, uključujući i sadržaj vode u tlu).

Osim toga, može biti teško realizirati „podizanje“ područja s modernom urbanom i industrijskom zonom i infrastrukturom. To može vrijediti i za osjetljiva povijesna područja, poput Trga sv. Marka u Veneciji, koji je bio isključen iz projekta podizanja razine ulica u Veneciji, jer se očekivalo da bi podizanje razine Trga, okruženog zgradama koje čine kulturnu baštinu, bilo skupo i teško izvedivo.

Vrijeme provedbe i vijek trajanja

Promjenjivo

Izvor dodatnih informacija

https://climate-adapt.eea.europa.eu/metadata/adaptation-options/raising-coastal-land

Linham, M.M. and Nicholls, R.J. (2010) Technologies for climate change adaptation: coastal erosion and flooding (TNA Guidebook Series) New Delhi, IN.

PAP/RAC (2021) Priručnik za jačanje otpornosti obala Jadrana, INTERREG AdriAdapt projekt, Split.

Srdačno zahvaljujemo prof. emeritusu Juri Margeti sa Sveučilišta u Splitu i prof. Enzu Pranziniju sa Sveučilišta u Firenci, na svoj pomoći i podršci u pripremi ovog teksta.