Prilagodba na klimatske promjene pošumljavanjem

Klimatski utjecaji
Oluje, Požari, Suše
Sektori
Bioraznolikost, Specifično za pojedini sektor, Šumarstvo, Turizam
Kategorija prema IPCC-u
Institucionalna: Vladine politike i programi, Strukturna i fizička kategorija: Mogućnosti prilagodbe na temelju ekosustava

Opis

Mediteranske šume jedan su od svjetskih „hotspotova“ biološke raznolikosti s višestrukim općekorisnim vrijednostima (FAO, 2011). Danas su ugrožene zbog klimatskih promjena i predviđa se da će sredozemni šumski ekosustavi biti posebno izloženi utjecajima promjene klime do 2050. godine (FAO, 2011). Negativni učinci klimatskih promjena odražavaju se kroz pomicanje klimatskih zona, ali i porast ekstremnih klimatskih događaja te povećanje temperature i suše (EEA, 2016.). Povrh toga, mediteranske šume nekoć su se pretjerano iskorištavale te su velike količine tog ekosustava (75%) uništili civilizacijski pritisci već u 19. stoljeću (Quezel & Medail, 2003). 

Iako su mediteranske šume danas uglavnom sastavljene od mediteranskih vrsta otpornih na sušu (Timbal i Aussenac, 1996), one su ugrožene zbog povećanja intenziteta, trajanja i učestalosti suša zadnjih nekoliko desetljeća (IPCC, 2014). Takav proces aridifikacije može biti okidač za novo sušenje šuma (Porter et al., 1991), pri čemu biotički čimbenici imaju terminalnu ulogu (Guillermo Gea-Izquierdo et al., 2019). Neželjene posljedice tog procesa su smanjenje bioraznolikosti i otpornosti na štetne organizme, širenje invazivnih vrsta, šumski požari i oslobađanje CO2

U novoj EU strategiji šuma (EU Forest Strategy 2021) pošumljavanju se daje ključna pozicija. Da bi pošumljavanje ublažilo spomenute negativne posljedice, potreban je razvoj strateškog pristupa u izboru prikladnih vrsta, dizajniranju sadnje i održavanja postojećih i novih stabala. Obnova šumskih krajolika (eng. forest landscape restoration, FLR) u međunarodnim politikama predstavlja golem zakonodavni i provedbeni napor, koji se ostvaruje kroz, primjerice, „Bonn Challenge“, „New York Declaration on Forests“ i „Land net degradation neutrality“, utemeljenima ‘Konvencijom Ujedinjenih naroda za smanjivanje degradacije prirodnih ekosustava’ i ‘Konvencijom o biološkoj raznolikosti’ (Stanturf et al., 2017). Radi se o planiranom postupku kojemu je cilj povratak ekološkog integriteta i unapređenje kvalitete ljudskih života u obešumljenim ili degradiranim krajolicima. Unatoč promicanju i pokušajima da se FLR implementira na globalnoj razini, problemi često nastaju kada se ovakvi ciljevi primjenjuju na lokalnoj razini. Ovime se povećava vrijednost nacionalnih istraživanja koja u obzir uzimaju lokalne uvjete i vrste. Iako je vrijednost FLR zahvata u sprečavanju daljnjeg gubitka i degradacije šuma dobro prepoznata na svjetskoj razini, njihova uspješna primjena moguća je jedino ako znanstvena saznanja prethode primjeni. Prilagođavanje šumsko-uzgojnih aktivnosti specifičnim uvjetima staništa i predviđenim klimatskim promjenama još su uvijek znanstveni izazov za područje Mediterana. Primjerice, nakon degradacije mediteranskih šuma, alepski bor (Pinus halepensis) masovno je sađen kao brzorastuća pionirska vrsta, jer je pogodan zbog svoje tolerancije na sušu (Timbal & Aussenac, 1996). Danas alepski bor igra važnu ulogu u pripremi tla za druge autohtone vrste (npr. Quercus ilex). Nadalje, primorski bor (P. maritima) koji je dominirao u nekim područjima Mediterana, zbog suša izmiče sa svojih stoljetnih staništa, predajući mjesto otpornijim vrstama kao što je pinija (P. pinija). Stoga je za pošumljavanje nekog specifičnog područja uz poznavanje ekoloških potreba vrsta drveća važna i predikcija klime.Obećavajuću ulogu ima globalna ekološka platforma www.restor.eco pokrenuta 2021. godine, koja ima za cilj uključiti svaku zainteresiranu stranu u globalni pokret pošumljavanja i pretvaranja neiskorištenih površina u šume. Platforma nudi potporu u najnovijim znanstvenim saznanjima, jednostavan pristup ekološkim informacijama, podatke o svakoj točki i ekosustavu na zemljinoj kugli te razmjenu iskustava. To je vrlo važno, jer u slučajevima lošeg izbora vrsta, neodgovarajuće sadnje ili zastarijevanja šumsko-uzgojnih metoda, pošumljavanje neće biti uspješno i donijet će negativne ekološke i financijske posljedice.

Troškovi i koristi

Povećanje šumskih površina prepoznato je kao mjera za ublažavanje negativnih posljedica klimatskih promjena te očuvanje ili povećanje bioraznolikosti, a budući da može imati ključnu ulogu u ponoru ugljika, uključeno je u legislativu (EU LULUCF 2018/841). Šume u mediteranskom pojasu naročito su važne za regulaciju vodotokova, pohranjivanje vode, sprečavanje erozije, a lokalnoj zajednici mogu pomoći u prilagođavanju na klimatske promjene. Prednosti pošumljavanja su brojne, osobito ako je cilj stvaranje mješovitih šumskih sastojina (Bravo-Oviedo et al., 2014). Mješovite sastojine manje su osjetljive na štetne posljedice kao što je primjerice napad štetnih organizama, koji mogu napraviti štete koje se često i godinama saniraju (Pernek et al., 2019). Financiranja su moguća iz Europskih fondova povezanih s Europskim zelenim planom, npr. Strategija EU-a za bioraznolikost do 2030., ruralni razvoj itd.

Gospodarenje mediteranskim šumama gotovo nikada nije okrenuto prema sječi i prodaji sortimenata. Puno više ističe se njihova protuerozijska, hidrološka i vodozaštitna funkcija. Općenito, šume priobalnog pojasa imaju naglašenu općekorisnu, ekološku i socijalnu funkciju. Njihova je općekorisna funkcija posebno naglašena u turizmu; daju hlad, mirise, boju, zvukove, zaštitu od vjetrova, općenito produbljuju osjećaj dodira i povezanosti s prirodom. Sve se to reflektira kroz povećanu sklonost boravka gostiju u takvim objektima. Stabla, bila ona pojedinačna ili u šumskom sklopu, imaju izrazitu ambijentalnu vrijednost te su temelj za boravak u kampovima, a predstavljaju i dodatne mogućnosti povećavanja prihoda od turizma. 

Pošumljavanje u mediteranskom području općenito je otežano zbog slabo razvijenog tla i učestalih suša te su troškovi viši od prosjeka u drugim predjelima. Vrlo je važan izbor vrsta, kada se moraju uzeti u obzir predikcije klime. Istraživanja pokazuju da, ako se vrste koje su stoljećima dominirale na nekom području ne mogu prilagoditi na novonastale uvjete, lako gube dominaciju te ih zamjenjuju otpornije vrste (Guillermo Gea-Izquierdo et al., 2019). Iako priprema tla i gnojidba te izbor vrste i kvaliteta sadnica povećavaju troškove pošumljavanja, dugoročno je to dobra investicija. Treba također ciljano dati prednost autohtonoj vegetaciji, ali imati na umu i da zbog specifičnih uvjeta to nije uvijek moguće te su ponekad prijelazni šumski ekosustavi jedino rješenje, čime ionako dugotrajan proces postaje još dulji (međugeneracijski). Troškovi sadnica iznose od 3-8 eura, s obzirom na to da na Mediteranu trebaju biti kvalitetnije, a optimalno bi bilo više računati na jače i starije sadnice čiji se trošak kreće u iznosu između 4-6 eura. Troškovi pošumljavanja, osim same sadnice i sadnje, zahtijevaju i troškove pripreme tla, postavljanja ograda itd. Troškovi njege koju treba provoditi nekoliko godina nakon sadnje iznose 300 eura/ha u prvim godinama, a kasnije oko 100 eura/ha (European Forest Institute, 2000).

Vrijeme provedbe i vijek trajanja

Administrativna procedura vezana za pronalazak zemljišta za pošumljavanje ili njegovu prenamjenu često je zahtjevna i dugotrajna. Stručna provedba s uključivanjem na platformu „Restor“ otvara mogućnosti za promptno planiranje pošumljavanja i njege. U to se mogu uključiti volonterske udruge, škole, osnovati nevladine udruge te organizirati volonterske akcije pošumljavanja. Inicijative poput „Zasadi stablo, ne budi panj“, „Boranka“ ili akcija darivanja besplatnih sadnica za sadnju kakvu provodi regija Emilia Romagna primjeri su dobre prakse. Sudjelovanje u globalnim akcijama u kojima se kroz pošumljavanje veže CO2 i ublažavaju posljedice klimatskih promjena izrazito je motivirajuće i edukativno, a takve akcije mogu se relativno brzo pokrenuti. Nakon pošumljavanja, potrebne su vrlo intenzivne mjere njege kroz razdoblje od barem 5 godina. Sve mjere trebale bi se pratiti višegodišnjim projektima iz fondova EU-a, za što bi se dokumentacija mogla pripremiti u kratkom roku.

Izvor dodatnih informacija

Web stranice:

https://ec.europa.eu/info/law/better-regulation/have-your-say/initiatives/12674-Forests-new-EU-strategy

https://ec.europa.eu/info/food-farming-fisheries/forestry/forestry-explained_en

https://ec.europa.eu/environment/forests/index_en.htm

https://climate-adapt.eea.europa.eu/

https://ec.europa.eu/environment/strategy/biodiversity-strategy-2030_hr

https://ec.europa.eu/info/strategy/priorities-2019-2024/european-green-deal/actions-being-taken-eu_en

https://www.restor.eco

https://ambiente.regione.emilia-romagna.it/it/radiciperilfuturoer/progetto/quattro-milioni-e-mezzo-di-alberi-in-piu

Literatura:

Bravo-Oviedo A et al. 2014 European Mixed Forests: Definition and Research Perspectives. Forest Systems, 23: 518 – 533

IPCC 2014 Climate change 2014: Impacts, adaptation and Vulnerability. In: BARROS VR, FIELD CB, DOKKEN DJ, MASTRANDRE MD (eds). Cambridge University Press, Cambridge and New York

FAO 2011 State of Mediterranean Forests (SoFMF), concept paper. Arid Zone Forests and Forestry Working Paper No. 2. Rome

Gea-Izquierdo et al. 2019 Synergistic abiotic and biotic stressors explain widespread decline of

Pinus pinaster in a mixed forest. Science of the Total Environment 685 (2019) 963–975

Porter JH et al. 1991 The potential effects of climatic change on agricultural insect pests. Agricultural and Forest Meteorology 57:221-240

Pernek M et al. 2019: Outbreak of Orthotomicus erosus (Coleoptera, Curculionidae) on Aleppo Pine in the Mediterranean Region in Croatia. SEEFOR-South-east European forestry, 10 (1): 19-27

Quezel P & Medail F 2003 Ecologie et biogeographie des forets du basin Mediterraneen. Elsevier, Paris

Stamturf JA et al. 2017: Implementing Forest Landscape Restoration, A Practitioner’s Guide. International Union of Forest Research Organisations, SpeciaL Programme for Development of Capacities (IUFRO-SPDC). Vienna, Austria: 128 p

Timbal J & Aussenac G 1996 An overview of ecology and silviculture of indigenous oaks in France. Annales des Sciences Forestieres, 53(2-3):649-661

Zahvaljujemo na doprinosu dr.sc. Milanu PernekusHrvatskog šumarskog instituta